HNS je objavio sljedeći izvještaj:
Marco Pašalić posljednji se priključio pripremama reprezentacije uoči kvalifikacijskih ispita za Svjetsko prvenstvo 2026. godine u Kanadi, Meksiku i SAD-u.
Pašalić je u veljači napustio redove hrvatskog prvaka Rijeke i prešao u američki Orlando.
"Mojim dolaskom u MLS otvorio sam možda vrata i drugim hrvatskim igračima. Za mene je ovo lijepo i dobro iskustvo. Nikad nisam razmišljao da ću završiti u SAD-u, a u Orlando su me doveli kao važnog igrača i želim raditi razliku u MLS-u. Želim biti pozitivan, daleko sam od obitelji i svega. Međutim, igram u ligi gdje igraju dobri igrači, ima puno zanimljivih transfera iz Europe i Južne Amerike. Smatram da mi je ovo dobro iskustvo".
O trenutačnoj formi...
"Podigla mi se razina igre nakon odlaska u SAD. Igrao sam na novoj poziciji, više ne igram samo klasično desno krilo, već sam igrao i na desnoj strani u veznom redu. Možda sam u prednosti kao brz igrač, ali ne igra uvijek onaj najbrži. Izbornik slaže momčad po tome kako se tko uklapa u taktiku".
Pašalić je ove sezone odigrao 19 utakmica za Rijeku i može dobiti medalju...
"Sretan sam što je Rijeka zaslužila titulu, moji bivši suigrači su zaslužili to, a posebno mi je drago zbog grada i navijača. Još mi je draže jer je naslov osvojen nakon što smo prošle sezone bili blizu, a na kraju nismo uspjeli. Naravno, pratio sam svaku utakmicu Rijeke, a medalju još nisam zatražio. Ali... Volio bih je imati, ha, ha, ha...".
O Gibraltaru?
"Nikoga ne smiješ podcijeniti i uvijek moraš dati maksimum. To je to u najkraćim crtama".
O Luki Modriću...
"Luka je velik igrač, njegov karakter i motiv su nevjerojatni, a tek želja dokazivanjem u tim godinama... Međutim, godine su samo brojke, Luka i u četrdesetoj godini more raditi razliku u svim najboljim ligama na svijetu".
O životu u SAD-u
"Život je drugačiji, trebalo mi je tri, četiri mjeseca priviknuti se na novi stil života. Nedostaje mi druženje kao kod nas, a budući da Hrvatsku volim više od sebe, nedostaje mi sve. Kultura na Floridi je drukčija, ima puno Latinoamerikanaca, brz je način života, a najviše mi nedostaje kava. U klubu ima puno internacionalaca iz različitih zemalja, u početku nije bilo lagano, trebalo je pohvatati jezik. Međutim, brzo sam se uklopio, ionako je najvažniji jezik koji govorimo na terenu. Pomogao mi je Slovenac Brekalo koji govori Hrvatski i koji mi je bio pri ruci u fazi prilagodbe. U SAD-u se već počelo puno pričati o Svjetskom prvenstvu, čak žele promijeniti sustav natjecanja, prilagoditi ga onome u Europi".