Hajduk je u desetak dana dvaput slavio u dvobojima s Osijekom u Gradskom vrtu.
Najprije su Splićani bili bolji od Osječana u četvrtfinalu Kupa, da bi u nedjelju bili bolji u prvenstvenom srazu u borbi za drugu poziciju.
Oba puta bijeli su zasluženo slavili protiv slabog domaćina, koji je u nastavku sezone ostvario tek jednu pobjedu, bili su bolji na svom travnjaku od Gorice.
Osijek uvijek Hajduku dođe na megdan, kada na Poljudu vlada izvanredno stanje.
Kup-utakmicu igrala se nakon sramotnog poraza od Dinama na maksimirskom travnjaku (0:4), plasman u polufinale kupa donio je malo mira.
Prvenstvi ogled došao je poslije novog poraza na Poljudu, Lokomotiva je održala Hajduku lekciju kako se igra nogomet, slavili su rezultatom 4:3.
Stoga je ogled u Osijeku za trenera Ivana Leku i njegove momke bio više od uobičajne prvenstvene utakmice.
Stigli su zasluženo do nova tri boda, koji su donijeli malo mira na svim razinama kluba i među navijačima.
Nije Hajduk odigrao ništa posebno, jer na drugoj strani stajao je bespomoćni Osijek, koji je imao terensku prevlast, ali bez opasnosti za vratara Lučića.
Hajdukovog trenera najviše muči igra stopera, na teren je poslao Portugalca Ferra i mladog Vuškovića.
Nisu odigrali neku bogzna dobru utakmicu, štoviše, Ferro je s nekoliko pogrešaka unio paniku i nervozu u momčad, no na njegovu i sreću suigrača, domaćini to nisu znali materijalizirati.
Malo je Hajdukov strateg promiješao sastav, Krovinovića je vratio u sredinu terena, iz momčadi je izustavio Fossatija, dok je iza dvojice napadača, Livaje i Mlakara, postavio Marokanca Benrahoua na kojem je Chebrenko skrivio najstrožu kaznu, koju je Livaja pretvorio u vodstvo.
Da Hajduk igra samo protiv Osijeka osvojio bi kup i prvenstvo.
