U medijima je ponovo aktualizirana prodaja Rijeke, po tko zna koji put otkada je postao vlasnik HNK-a Rijeka Damir Mišković prodaje klub.
U praksi je Mišković klub počeo prodavati prije nego što je postao vlasnik budući da je kao predsjednik Uprave kluba u vlasništvu Gabriela Volpija brzo shvatio da se kao vlasnik Rijeke nikada neće obogatiti.
Dovoljno je površno pogledati strukturu prihoda i rashoda financijskih izvještaja HNK-a Rijeka otkada je Mišković postao vlasnik da bi se shvatila poslovna agenda prvoga sportskoga dioničarskog društva u povijesti riječkog sporta.
Ključna riječ u poslovanju HNK-a Rijeka je održivost!
Kao novi (su)vlasnik Rijeke spominje se Bill Foley, jedan u nizu američkih biznismena koji je otkrio isplativost ulaganja u engleske nogometne klubove nakon što je počeo ulagati u američki nogomet (Jacksonville Jaguars) i hokej (Vegas Golden Knights).
Foley je 2022. godine kupio Bournemouth, potom je kao većina vlasnika engleskih klubova počeo širiti franšizu po Europi (Lorient/Francuska, Hibernian/Škotska, Moreirense/Portugal...) i drugim kontinentima (Auckland).
Treba naglasiti da je Foley većinski vlasnik samo Bournemoutha, u ostalim je klubova njegova franšiza manjinski vlasnik što upućuje da bi Mišković mogao pronaći partnera koji se uklapa u njegovu viziju vođenja kluba.
Foley bi mogao postati suvlasnik kluba kojim bi kao suvlasnik nastavio upravljati Mišković.
Amerikanac je sklon takvom načinu ulaganja, HNK Rijeka bi mogao funkcionirati otprilike kao Lorient.
Francuskim klubom upravlja većinski vlasnik, francuski biznismen Loïc Féry, Bill Foley je kao manjinski vlasnik partner u strateškim ulaganjima što god to značilo.
Nakon nekoliko godina ustrajnog kukanja o teškoćama u poslovanju, jasno je da Mišković nikada ne bi kupio HNK-a Rijeka od Volpija zbog poslovnog interesa!
U tom kontekstu prirodno se nameće pitanje kakvu financijsku korist neki američki biznismen dugoročno može imati od ulaganja u HNK-a Rijeka.
Da se isplati ulagati u hrvatske klubove, Dinamo i Hajduk još bi početkom devedesetih godina postali dioničarska društva u stranom vlasništvu isto kao hrvatske banke ili trgovački lanci.
Mišković financijski održava HNK Rijeka pretežito od prodaje igrača što ga nije spriječilo da postane najuspješniji predsjednik kluba svih vremena, prošle sezone Mišković je dokazao da novac u nogometu često nije presudni generator uspjeha.
Slično će morati raditi bilo koji (su)vlasnik HNK-a Rijeka idućih sezona!
Kada bi HNK Rijeka postao član neke franšize poput Foleyjeve, (su)vlasnik HNK-a Rijeka sigurno bi lakše vodio poslovne knjige kupoprodajom igrača unutar franšize.
Inicijalnim sredstvima franžize mogao bi se pokrenuti novi ciklus ulaganja, mogli bi se podignuti europski standardi kao na vrhuncu Volpijeva ciklusa, percepcija javnosti sigurno bi postala drugačija kada bi Rijeka svake sezone opet igrala ravnopravno protiv velikih europskih klubova.
Sve skupa dugoročno financijski nije isplativo u hrvatskim uvjetima zbog čega je Damir Mišković jedini domicilni većinski vlasnik nekog kluba u Prvoj HNL postao zbog jasnog razloga.
Dok u medijima ostavlja dojam mučenika kojega je nepoznat netko natjerao postati vlasnik kluba koji je dobio na dar, kada bi Mišković nekome prodao sve svoje dionice u mirovinu bi otišao bogatiji za otpremninu koju je dobio od Gabrielea Volpija.