El Soudani, Ivo Pinto i Bakary Sare u Dinamu, Edson Henrique u Slaven Belupu, Jo Oliveira u Istri 1961… sve ove ljetne transfere potpisuje menadžer Danko Đikić. Pet stranaca u jednom prijelaznom roku dovesti u hrvatsku ligu, čak trojicu u Dinamo koji igra Ligu prvaka, istinski je poslovni podvig. Posebice u jeku ekonomske krize..
- Ne, nikada nisam doveo toliko igrača u Hrvatsku. Posebnu težinu imaju trojica igrača koji su došli u Dinamo. Moram reći da do sada nisam previše ni pokušavao dovoditi igrače u Hrvatsku. Što se tiče krize, i u Portugalu je velika kriza. Važno je da imaš dobre partnere i strategiju. Recimo, Edson je došao u Slaven Belupo u trenutku kada se sve poklopilo, igrač nije imao klub, klubu je trebao takav igrač… Neću reći da će Edson biti igrač za Dinamo, ali očekujemo da dobro odigra i ode u neki jači klub. Ponekad ne treba imati ni puno novaca, moraš imati ideju, kaže Đikić
Danko Đikić se dvadesetak godina bavi menadžerskim poslom. Počeo je na njemačkom tržištu, zadnjih godina najviše radi s portugalskom agencijom Onsoccer Internacional, koja surađuje s Pepeom, Diegom, Cissokhom, Assuncaom… Soudani i Pinto u Dinamo su stigli iz agencije koju zastupa Đikić.
- Zdravko Mamić dao mi je slobodne ruke i reagiramo pravodobno. Primjerice, Vrsaljko ide u inozemstvo, Dinamo će zaraditi 4 mil. eura i dobiti igrača boljega od Vrsaljka. Vidjet ćete kakav je igrač Ivo Pinto, Soudanija ste mogli vidjeti u Superkupu… Moraš stalno pratiti tržište, posebno kada ti netko poput Zdravka dade šansu, govori Đikić.
Posao sportskih menadžera ljudi uglavnom pogrešno doživljavaju kao lagodan. Evo kako je El Soudani stigao u Dinamo:
- To je dugotrajni proces. Prvo moraš biti prisutan na određenim tržištima, recimo, ja sam mjesečno barem pet, šest dana u Portugalu, gledam utakmice prve i druge lige. Gledaš igrače koji otprilike odgovaraju onome što želiš, nije lako pronaći igrača za Dinamo. Kada smo vidjeli Soudanija u Vitóriji de Guimarães, gledali smo ga nekoliko puta prije nego što sam ga preporučio Zdravku Mamiću. Tada Dinamo počne skautirati igrača. Posao s El Soudanijem trajao je od studenog prošle godine, dakle dosta dugo. Posao s Ivom Pintom trajao je od Nove godine, a Bakary Sare je Dinamu preporučen prije četiri godine. Mamići su znali za njega, sada smo zajedno reagirali u povoljnom trenutku. Da Sare nije bio teže ozlijeđen nakon sjajne sezone u Cluju, ne bi bio igrač za Dinamo nego za puno jače klubove. Iskoristili smo trenutak kada se vratio na teren, zajedno smo ga gledali sedam puta. Ljudi misle da je to jednostavno, ali nije to samo tako. Posebno kada dovodiš igrača u Hrvatsku, moraš biti siguran što radiš. Prvo smo doveli Tonela u Dinamo i Limu u Hajduk. Tonel je igrao u Sportingu iz Lisabona, znači da je u Dinamo došao iz velikog kluba. Lima je bio igrač Benfice i mladi reprezentativac, u Hajduk je došao besplatno. Pokazalo se da ne griješimo previše, smatra Đikić.
Ulaskom Hrvatske u EU mijenjaju se tržišna pravila i sada je samo pitanje koliko će se promijeniti situacija na hrvatskim nogometnim terenima:
- Mislim da se neće ništa radikalno promijeniti kao što se ništa posebno nije dogodilo u Poljskoj, Bugarskoj ili Rumunjskoj. Kvaliteta će se uvijek morati platiti, a mi u Hrvatskoj nemamo baš puno kvalitetnih igrača. Zato se nakon 19 godina iskustva moram orijentirati na strana tržišta, gdje surađujem sa stranim agencijama. Evo, sada smo odradili Rafaela Bastosa iz Cluja u Al Nassr, još jednog igrača šaljemo u Ukrajinu… Kod nas je teško naći ekstra-kvalitetnog igrača, teško je naći igrača i za drugu njemačku ligu… Vjerujte mi da Slaven Belupo bolje plaća igrače nego Dynamo Dresden gdje ide Adam Sušac iz Rijeke. Ne vjerujem da će doći do nekih velikih promjena ulaskom Hrvatske u EU, najviše će Talijani uzimati mlade igrače, oni stalno skautiraju i idu na kvantitetu… Mislim da se ništa spektakularno neće dogoditi. Štoviše, mislim da se s našim klubovima, s Dinamom, Rijekom, Hajdukom ako se riješi dugova, dugoročno može odraditi dobar posao, zaključuje Đikić.
