Kao što je najavio Zdravko Mamić i potvrdila Skupština, Dinamo je postao prvi hrvatski klub koji drugi put od osamostaljenja kreće u vlasničko preoblikovanje. Ako se ostvari namjera vodećih ljudi, Dinamo će postati sportsko dioničarsko društvo drugi put nakon što je 1993. godine utemeljeno NK Dinamo š.d.d.. Isto je likvidirano u stečajnom postupku 2004. godine nakon što je zaključeno da je puno lakše poslovati prema tadašnjem zakonu o udrugama nego prema zakonu o trgovačkim društvima.
Ulaskom u EU promijenili su se hrvatski zakoni o udrugama i sportu, zadnjih godina značajno se promijenila regulativa poslovanja klubova koju određuje UEFA... Ukratko, udruge građana više nisu u povlaštenom položaju kao ranije, pa Mamić pragmatično traži način lakšega poslovanja.
Pri tome financijske poteškoće služe kao placet za pretvorbu, financijska situacija u Dinamu i dalje je nedostižan poslovni uzor za sve hrvatske klubove. Prema financijskom izvještaju za 2014. godinu Dinamo je godinu završio s manjkom od 90 milijuna kuna, ali istodobno potražuje 200 milijuna kuna na ime transfera igrača. Dakle, Dinamova aktiva iznosi 110 milijuna kuna.
Simulacijom UEFA-nih pravila na Dinamovo financijsko izvješće za 2014. godinu lakše je shvatiti što Mamić želi postići. UEFA je odredila da udruge građana mogu imati godišnju dubiozu u poslovanju maksimalno 5 milijuna eura, a dionička društva mogu biti u minusu 15 milijuna tri godine zaredom. Dinamova dubioza na kraju 2014. godine iznosi oko 12 milijuna eura, što znači da hrvatski prvak ne može dobiti UEFA-inu licencu kao udruga građana, ali može kao dioničarsko društvo.
Dinamo je jedini hrvatski klub koji u privatizaciju kreće samoinicijativno, ostali su prisilno postali dioničarska društva državnim intervencijama. Porezni dugovi pretvoreni su u dionice, koje su postale vlasništvo lokalnih samouprava. Lokalne samouprave postale su većinski vlasnici većine klubova, koji se sufinanciraju iz proračuna poput komunalnih poduzeća.
Jedino su Istra, Rijeka i Split postali dioničarska društva u pretežitom privatnom vlasništvu, što se pokazalo puno sretnijim rješenjem. Istra se prva privatizirala, možda će imati više sreće s američkim nego s ruskim ulaganjima.
Svim dioničarskim društvima zajedničko je što posluju u izrazito nesklonim tržišnim uvjetima, prihode mogu ostvariti jedino prodajom igrača što je dugoročno neodrživo čak i za Dinamo. Ako Dinamo idućih sezona ponovo ne zaigra u skupinama Lige prvaka, prodajom igrača više neće moći održavati ovako visoke troškove održavanja (210 mil. kuna godišnje).
Budući da igranje u skupini Lige prvaka donosi dobit od oko 10 milijuna eura, zadnjih sezona Dinamov problem nije vlasnička struktura nego stručna infrastruktura. Struka je najveći krivac što se Dinamo zadnje dvije sezone nije plasirao u skupine Lige prvaka unatoč povoljnim koeficijentima.
O tome se na skupštinama ne raspravlja.
