Stupanjem na snagu Izmjena i dopuna Zakona o sportu podignula se medijska buka! Primjena novih zakonskih odredbi odmah je podignula tenzije na relaciji Sjever - Jug, prvi se oglasili čelnici Hajduka i HNS-a. Prvi zato jer drugi ne poštuju novi zakon, drugi zato jer smatraju da je novi zakon protuustavan, itd...
Problem je što se nove zakonske odrebe jednako odnose na sve aktere u hrvatskom sportu od koji većina nikome medijski nije zanimljiva. U pripremni izmjena i dopuna zakona mišljenje baze ionako nije bilo bitno:
- Prošao je rok prilagodbe za novi zakon o sportu tj. za izmjene zakona koje je Sabor donio u hitnom postupku. Ovaj je postupak inače, kao što piše, rezerviran za donošenje Zakona samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu. U obrazloženju predlagatelja je navedeno da se isti donosi, citiram, s obzirom na očite probleme u funkcioniranju hrvatskog sporta, koji se prvenstveno očituju u netransparentnosti financiranja i izvora financiranja sporta, predlagatelji smatraju da je potrebno žurno intervenirati kako bi se vratilo povjerenje javnosti u sportske institucije i kako bi se izbjegla šteta koja bi mogla nastati takvim netransparentnim radom, govori Bojan Sušanj, tajnik Riječkog sportskog saveza.
Sušanj uglavnom dijeli sudbinu većine sportskih djelatnika u državi, koji upozoravaju na fundamentalne nedostatke zakonskih odredbi. Čemu uopće ovakva hitna procedura?
- Prije svega žalim što je ponovno iskorišten medijski prostor za rasprave o sportskoj regulativi umjesto da se u medijima bavimo sportskim dostignućima naših sportaša i sportskih djelatnika. Osim toga ponovno se nastavlja višegodišnja rasprava o problemima, koji se odnose samo na manji dio sustava sporta, a nakon takvih se rasprava cjelokupni sustav sporta doživljava kao da je u katastrofalnom stanju. Zaboravljeni su svi ono koji poštuju zakone, ljudi na čijim leđima počivaju uspjesi hrvatskog sporta, zaboravljaju se sportaši! Zaboravlja se da ne postoji strategija koja bi trebala biti osnova za donošenje zakona. Zaboravljaju se vapaji sportskih djelatnika i sportaša iz baze, nemogućnost adekvatnog zapošljavanja trenera koji su prisiljeni raditi u sportu uz stalni posao. Zaboravlja se neuređen status sportaša, njihovo mirovinsko i zdravstveno osiguranje, zaboravlja se da se iz godinu u godinu donose novi zakoni i uredbe, koji zahtijevaju dodatnu sportsku administraciju, koja poskupljuju sustav zbog čega se sredstva potroše prije nego ona stignu do sportaša. Nitko ne govori o tome da bi trebalo povećati financijska sredstva koja država izdvaja za sport, nitko ne govori koliko su lokalne samouprave i roditelji iscrpljeni jer su njihova izdvajanja za sport sve veća, kaže Sušanj.
Za kakve se promjene načelno zalaže baza?
- U svijetu se cijene sportaši i treneri, cijeni se svako bavljenje sportom. Države kroz svoja ministarstva pronalaze načine i modele kako povećati broj ljudi uključenih u sport, kako olakšati prikupljanje sredstava od sponzora i donatora kroz olakšice, kako potaknuti volontiranje u sportu, kako pomoći sportašu da ostvari rezultate osiguravajući mu normalne uvjete za život za vrijeme aktivnog bavljenja sportom i karijeru nakon sportske karijere. Mi kao da smo pali u zamku usložavanja sustava kontrole i nadzora, izjednačavajući najbolji zagrebački sportski klub, primjerice, s boćarskim klubom u Rijeci. Nije realno očekivati da za njih vrijedi većina istih zakona i nadzora, tvrdi Sušanj.
Opet se u medijima spominju samo sukobi između Sjevera i Juga, HNS-a, Hajduka, Dinama...?
- Mislim da ovakva medijska pozornost koja se daje sportskoj regulativi i onima koji su postali stanoviti problem u sportu, nije dobra ni za koga! Stvara se dojam da su sportski djelatnici nepošteni, što nije dobro, jer takva percepcija ugrožava rad svima nama u sustavu i sportskim djelatnicima iz manjih sredina, klubova i sportova. Nadam se da će napokon završiti saga o medijskim raspravama između krovnih institucija hrvatskog sporta, te da ćemo svi zajedno sjesti za stol i konačno učiniti ono što hrvatskom sportu treba, a to je postavljanje jasnog cilja, definiranje načina i osiguravanje sredstava kojima ćemo taj cilj ostvariti, što je moguće jedino donošenjem strategije sporta, zaključuje Sušanj.
