Riječka rukometna bajka odlaskom u danski Odense dobila je puni smisao. Rodno mjesto Hansa Christiana Andersena postalo je sinonim za jedan od vrhunaca priče koja postupn raste već treću sezonu otkako je Zamet preuzela Adrijana Prosenjak i ustrojila ga u kolektiv kakvog danas poznajemo. Kup EHF-a se ove sezone nije dogodio slučajno, istina je da se trebao dogoditi i lani, ali zbog problema koji nemaju veze sa sportom trebalo je pričekati još jednu sezonu.
Ni kladionice ne vjeruju u bajke
Prvi puta u novijoj povijesti u ponudi na kladionici se može naći ime ŽRK-a Zamet. Budući da druga runda EHF-ova kupa nije bila zanimljiva bookmakerima, ovo je riječka premijera na pločama u kladionicama. Na pobjedu Riječanki koeficijent je 7.30 (Odense - 1.10) što znači da se hrvatske kune u slučaju Zametove pobjede vrlo lako mogu promijeniti u eure.
Ova je ta. U Odenseu je Andersenova rodna kuća okružena znatiželjnicima iz cijele Europe, a riječke Male sirene svoj europski put grade nakon dvadeset i dvije godine apstinencije. Luksemburg je iza njih, tamo su ostvarile dvije pobjede za rast samopouzdanja i vjere u sebe, ovog je vikenda stvar mnogo kompleksnija i zahtjevnija, no ne čini se neprelaznom.
Pravi je žal u riječkih ljubitelja rukometa prisutan jer Zamećanke, osim ako ne prođu Odense, neće igrati pred svojim navijačima. Razumljiv je potez kluba da ide na dva gostovanja koja su u organizacijskom smislu mnogo manje zahtjevna od čitavog protokola ugošćavanja neke ekipe u Rijeci. Jer, nije sve u igri, treba protivnika smjestiti, nahraniti, omogučiti mu dvoranu za trening, treba ga i ugostiti na nekoj maloj svečanosti...
Navijači vjeruju, a i same rukometašice se doimaju sve uvjerenije u to da će se u Andersenovu gradu iz u novije vrijeme nepoznatog europskog kluba - ružnog pačeta prolaskom u europsko proljeće pretvoriti u najljepšeg bijelog labuda.
A europsko bi proljeće moglo donijeti put na istok Europe. U osmini finala već čekaju dva ruska kluba (Dinamo Sinara, Atrakhanochka). Nakon zapada i sjevera, bilo bi to zaokružiivanje priče koju vrlo vjerojatno riječka publika u širem smislu opet ne bi mogla vidjeti.
