Skandinavija i Balkan po ničemu ne mogu ući u istu rečenicu. Posebice ne onaj dio Balkanskog poluotoka kojem pripadaju Primorje i Istra, regije koje potpuno odudaraju i od srednjoeuropskog, a posebice skandinavskog, hladnog načina života i razmišljanja. Danska je ravna, ali i lijepa. Podsjeća na Slavoniju, posebice kad je se promatra iz aviona, s visine na kojoj se može vidjeti sva raskoš njenog zelenila. Odense je, barem po prvim subjektivnim utiscima miran grad, pun susretljivih ljudi koji će vam pomoći na svakom koraku.
Što se rukometašica Zameta tiče, ne mogu se požaliti niti na najmanju sitnicu. Od smještaja i prehrane u hotelu do prvoklasnog autobusa koji ih transferira do dvorana i na relaciji s aerodromom u Billundu. Sve funkcionira na najvišoj razini, a za to je zadužen domaćin iz Odensea koji je, baš poput katice za sve, na raspolaganju od 0 do 24.
Sva ta kvaliteta i ljubaznost koštaju. A košta i rukomet. Ulaznica za prvu utakmicu između Odensea i Zameta u maloj dvorani kompleksa u Otterupu košta 100 kuna! Košta i sto danskih kruna, što je ekvivalent našoj valuti (1 HRK - 1.01 DKK). A prema najavama, osam stotina mjesta trebalo bi biti popunjeno. Cijena ulaznice dovoljan je podatak koliko Dancima znači rukomet, ali i koliko ga cijene.
Na Zametu biste za sto k(r)una pogledali pet domaćih utakmica, što iznosi gotovo polovicu svih domaćih ogleda u jednoj sezoni. A ovih biste preostalih osamdeset vjerojatno ostavili u kafiću pored dvorane.
Jasno je da ne treba miješati padele i lonce, danski je životni standard na razini svemirske letjelice spram hrvatske petrolejske lampe, ali simbolizam je očit. Da se neki hrvatski rukometni klub za kakvu europsku utakmicu odluči cijenu ulaznice podići na stotinu kuna, dobio bi sve medijske naslovnice sljedećeg dana, ali i teško u bližoj budućnosti riješio problem navijača prisutnih na utakmicama.
Odense je klub koji u danskom prvenstvu nikad nije bio bolje plasiran od sedmog mjesta. Nikad nije osvojio trofej, samo je dvaput igrao Europu do ove godine, a ni tu nije bio u krugu uspješnijih.
Ali, po cijeni ulaznice - vrijedi pet puta više od Zameta. Ili barem duplo, ako se izjednači razvijenost Hrvatske i Danske. Jesu li Dankinje i mogu li uopće Dankinje biti rezultatski dvostruko ispred Zamećanki? Sigurno ne mogu!
