Marin Mišković radi u školi rukometa riječkog premijerligaša, kao trener prve momčadi Zameta ne tako davno radio je s Tinom Lučinom.
Lučin je u zadnjoj utakmici protiv Ukrajine iskazao neočekivanu mirnoću i zrelost, načinom na koji je vodio igru reprezentacije podsjetio je na prvu sezonu Luke Dončića u NBA, takva izbalansiranost rijetko se viđa u debitanata na tako visokom nivou, u pravilu se stječe iskustvom:
- Tin je počeo igrao kao srednji vanjski, s vremenom je počeo igrati lijevog vanjskog. Smatram da je on nasljednik Domagoja Duvnjaka, može igrati na sve tri vanjske pozicije. U budućnosti ga vidim na poziciji srednjeg vanjskog iako sada zbog potrebe igra na lijevom vanjskom. Još dok je bio dijete i kasnije kada je igrao u Zametu iskazivao je smisao za suradnju s pivotom, za asistencijama, lako stvara višak, zna proslijediti loptu... Lučin je prototip modernog organizatora igre, što se vidjelo u zadnjoj utakmici u broju asistencija (sedam, op.a.) i u mnogo poteza koje ljudi obično ne vide. Ima dobru fintu iz koje zna produžiti loptu. Koliko vidim jako je napredovao u šutu, malo mu fali igre u obrani, ali to će steći s iskustvom, kaže Mišković.
Lučin je rastao kroz utakmice protv Francuske, Srbije i Ukrajine.
Srbija i Ukrajina objektivno su na nešto nižem nivou dok je Francuska fizički jedna od najmoćnijih reprezentacija na svijetu.
Dobivati duele s francuskim igračima ne može baš svatko, koliko Lučin ima fizičkog potencijala što je presudan element u vrhunskom sportu?
- On je kod nas u Zametu igrao sa 17 godina, sada ima 22 godine. Vidi se po fizičkoj konstituciji da je jako fizički napredovao, igrao je u Ademar Leonu gdje mu je trener bio Manolo Cadenas, vrhunski stručnjak. Jedino u PPD ništa nije napravio, tamo nije ni igrao! Lučin igra u ozbiljnom klubu (Wisla, op.a.), vidi se mogućnost napretka, tek je počeo ozbiljno igrati, naglašava Mišković.
Lučin zajedno s Halilom Jaganjcem, Filipom Glavašom, Vladom Matanovićem i Veronom Načinovićem pripada zadnjem naraštaju riječkh rukometaša koji se nameću kao reprezentativci, riječki bazen nepresušno je vrelo vrhunskih igrača:
- Moram tu spomenuti klubove Trsat i Kozalu, koji čine piramidu zajedno sa Zametom, Glavaš i Lučin prošli su kroz Kozalu... Svi na kraju završe u Zametu i onda se događa uvijek isti problem, igrači jako mladi odlaze, svi su otišli između 18 i 19 godina... U Zametu su samo osjetili profesionalizam, kasnije su se nadograđivati. Imamo mi sada dvojicu, trojicu mladih igrača koji će za dvije, tri godine igrati u jakim klubovima, zaključuje Mišković.
