Mirza Džomba odmaknuo se od rukometa dovoljno daleko da bi realno mogao procijeniti snagu reprezentacije u kontekstu nastupa na EP-u Danskoj. Nekada najbolje krilo na svijetu niže argumente za i protiv:
- Ako se gleda u kontinuitetu, četvrto mjesto je uspjeh. S druge strane, najavljivalo se zlato pa mislim da treba biti kritičan. Imam osjećaj da smo bili vrlo blizu, ali nam ipak nešto nedostaje. Ne znam je li ovo naš maksimum ili je problem u nečemu drugome. Ako ti se stalno događa isto, ne možemo govoriti o slučajnostima. Od osam utakmica na prvenstvu, tri utakmice izgubili smo od izravnih konkurenata za medalje. Tijekom cijelog prvenstva bio je uočljiv pad u igri. Ako je problem bio u fizici, pitam se zašto se nije više rotiralo! Govorilo se da imamo širinu, a prvenstvo su iznijela sedmorica, osmorica igrača. Istina je da nismo mogli kalkulirati, u svim utakmicama moralo se igrati maksimalno. Otprilike mi je jasno kako je Goluža razmišljao, išao je od utakmice do utakmice do polufinala, a onda što bude. Na tom smo se putu jako potrošili, puno više nego ostale momčadi. S druge strane, uspjeli smo zadržati kontinuitet rezultata i istodobno smo pomladili momčad, od starije generacije ostali su samo Losert i Vori. Mislim da je to veliki uspjeh! Pogledajmo što se događa Šveđanima, Rusima, Slovencima… Stalno lutaju, govori Džomba.
Nakon što je prije tri godine u Kielceu završio sjajnu karijeru, Džomba još uvijek nije odlučio što će raditi:
- Htio sam se odmoriti od rukometa. Imao sam otvorenu ponudu za mjesto sportskog direktora Kielcea što sam odbio. Bilo je nekih kombinacija sa Zametom i to je sve. Mislim da mi je dobro došao mali odmor nakon dvadesetak godina karijere, sada puno realnije gledam na neke stvari. Trebao mi je taj odmak. Ne znam što ću raditi, ali rukomet mi sve više nedostaje. Objektivno gledano, teško je kod nas kvalitetno raditi u rukometu. Nemamo uvjeta, bez novaca se ne može raditi! Preveliki je rizik upuštati se u bilo što gdje olako možeš potrošiti renome, zaključuje Džomba.
