Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u pismu HNK-a Rijeci sjetila se Zorana Šestana, jednog u nizu domaćih igrača koji su osvojili jedina dva nacionalna trofeja (kupovi '78. i '79.) u bivšoj državi.
Šestan je fetivi Grobničan koji je mladi prvotimac Rijeke postao u doba tijekom kojega je na Kantridi prema rezultatima igrala najbolja generacija Rijeke u bivšoj državi.
U to doba okruženje u nogometu sigurno nije bilo sklono mladim igračima kao danas:
- Teško mi je govoriti o tome jer se može shvatiti drugačije nego što bih želio. Imam svoju priču o svemu što se događalo u to doba, te sam priče dijelio sa svojim bližima. U to vrijeme su mladi igrači teško ulazili u momčad, mi smo u to doba na probleme gledali isključivo sa sportske strane, nismo propitivali druge razloge. Meni je najgore bilo kada ne bih igrao nakon što sam odigrao dobru utakmicu. Što se tiče predsjednice, istina je što govori da je stalno išla na utakmice, ona stvarno voli nogomet. Bili smo dobri u to doba kao što smo dobri danas. S obzirom na njezinu funkciju ne bih htio zvučati neskromno i reći da smo prijatelji, ali uvijek smo bili i ostali u dobrim odnosima. To što se nekima ne sviđa ono što govori, druga je tema. Mene se sjetila vjerojatno zato jer potječemo iz istoga kraja, pa je moju priču doživjela na svoj način, kaže Šestan.
Za one mlađe, Šestan je kao mladi igrač debitirao za Rijeku u doba pokojnoga Dragutina Spasojevića, kada se prvih jedanaest igrača mijenjalo samo u slučaju bolesti ili kazne.
Cinici u stručnom stožeru u to doba znali su u šali govoriti da bi "Šef" radije igrao s desetoricom igrača nego nešto mijenjao ako bi izostao neki prvotimac.
To dovoljno govori o Šestanovu igračkom potencijalu koji bi u današnjem nogometu bio cjenjeniji nego u tadašnjem.
Šestan je odavno van nogometa:
- Radim više od deset godina na Automotodromu Grobnik. Nedavno smo osnovali Kuglački klub Rječinu kojemu sam predsjednik. To mi je treći sport u životu nakon nogometa i boćanja. Igrao sam svojedobno prvu boćarsku ligu, prestao sam prije nekoliko godina. Što se tiče nogometa, član sam Nadzornog odbora Rječine, više sam po strani, pomažem koliko mogu mlađim generacijama, govori Šestan.
Zoran Šestan bio je pomoćnik Nenadu Gračanu u sezoni 1998/99, koja je završila traumatično.
Kasnije je radio je u školi nogometa Rijeke, samostalno je kao trener radio u Grobničanu:
- Vodio sam Grobničan 2006. godine, kada smo igrali (0:2) u kupu protiv Dinama, nakon toga više nisam radio kao trener, jer sam se zaposlio. Zadnje sam u nogometu radio prije nekoliko godina, kada sam bio skaut Rijeke, kazuje Šestan.
Rijeka zadnjih nekoliko sezona nije iznjedrila vrhunskog mladog igrača, najbliži tom statusu je Ivan Lepinjica:
- Nisam zadnjih sezona bio u omladinskoj školi, pa ne mogu komentirati ono što ne znam. Činjenica je da se zadnjih sezona nije pojavio ni jedan vrhunski mladi igrač, tek u zadnjem razdoblju više igraju Lepinjica i Smolčić, što je malo. Kada sam bio trener u omladinskoj školi, bilo je jednostavno. Nisam imao nikakvih pritisaka, igrači su stalno izlazili. Ne znam kakvi se zahtjevi danas postavljaju pred mlade igrače, znam samo da se svi miješaju u tuđe poslove, svi pametuju, naglašava Šestan.
Grobnik je specifično nogometno podneblje, nakon Šestana igrači Rijeke postali su Zoran Ban, Sandro Klić, Siniša Linić, Kristijan Čaval, braća Sharbini...
U zadnjem razdoblju s Grobnika se ne odlazi u Rijeku: Kristijan Fućak otišao je u Varaždin, Franko Bosančić odlazi u Osijek:
- To je jako čudno. Fućka poznajem dosta dobro, mislim da je puno ranije trebao otići u Rijeku, koja je nositelj kvalitete u našem kraju. Godinama je dominirao u Grobničanu, nije imao potrebe uložiti dodatni napor koji bi morao uložiti u Rijeci. Moraš biti u boljem okruženju da postaneš bolji igrač. Sada je otišao u Varaždin, teško mu je u ovim godinama toliko stepenica odjednom preskočiti. Vjerujem da će postati igrač, ali nije to lako. Treneri u manjim klubovima zbog rezultata premalo pažnje posvećuju najdarovitijim igračima. U tim uzrastima najviše treba raditi s najdarovitijim igračima, smatra Šestan.
Da se vratimo na početak, u Šestanovo doba mladi igrači prolazili su sljedeće:
- Zbog razloga koje sam rekao na početku, u moje vijeme nisi mogao dobiti šansu dok se ne bi dogodila smjena generacije. Morao si godinama čekati, jer su isti igrači standardno igrali po šest, sedam godina, tada se izlazilo van s 27 godina. Morao si imati sreće da se pojaviš kada se dogodi smjena generacije, kao što se dogodila 1974. godina, kada je Rijeka ušla u prvu ligu. Hrstić i ja bili smo na posudbi u Pazinu, Gračan u Orijentu... Nije me bilo strah otići u Pazin, vjerovao sam u sebe, zaključuje Šestan.
