Rijeka je pobjedom (2:1) protiv Hajduka matematički nakon 33. kola osigurala drugo mjesto. Četiri boda zaostaka za Dinamom tri kola prije kraja sezone još uvijek održavaju natjecateljske tenzije na Rujevici odakle je tijekom cijele sezone pucao pogled na titulu prvaka. Više zbog Dinamovih slabosti nego zbog kvalitete momčadi Rijeke, koja se ove sezone približila najboljoj momčadi HNL-a igrajući specifičan nogomet.
Površna analiza načina igre ove sezone počinje i završava istom karakteristikom, ova momčad najslabija je prema napadačkom potencijalu u mandatu Matjaža Keka. Unatoč tome što je ova Kekova momčad postignula i primila najmanje pogodaka, do kraja prvenstva osvojit će najviše bodova u zadnje tri sezone
Način igre nije se promijenio otkada je Kek na početku sezone ušao u probleme čim je ostao bez Ivana Tomečaka i Marina Leovca. Nakon ispadanja u pretkolu Europske lige i turbulentnog početka sezone, Kek je težište igre prebacio na svoju polovicu odakle je svakoj momčadi lakše kontrolirati rezultat. Rijeka je ove sezone igrala specifično zato što napadačka igra nije počinjala od napadača ni kada su došli Marko Gavranović i Florentin Matei.
Pojedinačni učinak igrača Rijeke na kraju ove sezone svodi se na činjenicu da Rijeka više nema A-reprezentativca otkada je Ivan Vargić potpisao za Lazio i da Marin Tomasov za sada ima ponude iz Kazahstana i Belgije. U ovom trenutku nitko za najboljega igrača Rijeke ne nudi više od 1,5 mil. eura!
Činjenica da je vrijednost ove momčadi Rijeke u jeku borbe za titulu prvaka manja od vrijednosti momčadi koja se prošle sezona nije mogla ni približiti Dinamu, u zamračenim predviđanjima baca drugačije svjetlo na rad Matjaža Keka.
Naravno da nije veliki uspjeh osvojiti drugo mjesto s drugom momčadi u ligi, posebice na kraju sezone koja je završila neuspjesima u Europskoj ligi i Kupu. Nije ni velika mudrost zaključiti što se na kraju ove sezone mora promijeniti da Rijeka ponovo dosegne razinu igre iz prošle sezone.
