Četvorica braniča Rijeke izabrani su u idealnu momčad lige prema glasovanju igrača, po čemu je nagrada Nogometni Oscar jedan od relevantnijih izbora. Igrači najmjerodavnije mogu procijeniti igrače, Marin Leovac, Ivan Tomečak, Marko Lešković i Matej Mitrović čine užu obranu najbolje momčadi HNL-a. Analogno tome, spomenuti igrači zauzimaju najbolja mjesta u riječkom izlogu na početku prijelaznog roka.
Leovac i Tomečak bili su najbolji igrači Rijeke prošle sezone, obojica su reprezentativci. Leovac se prometnuo u zamjenu za Danijela Pranjića i u najboljega igrača Rijeke. Zimus je dobio ponudu Dnipra, koji je ponudio Rijeci 1,7 milijuna eura odštete plus još 100.000 eura. Rijeka je glatko odbila ponudu.
Početkom ljetnog prijelaznog roka Rijeka za Leovca traži otprilike triput više nego što je zimus ponudio Dnipro, a takvih kupaca za sada nema. Cijene preostalih "oscarovaca" (Lešković, Mitrović) također su dotaknule nebo.
Ako se do sada nisu pojavili kupci voljni platiti 4 - 5 milijuna eura za reprezentativce Rijeke, malo je vjerojatno da će se pojaviti tijekom prijelaznog roka. Takve se kupovine planiraju mjesecima prije početka prijelaznog roka i odmah realiziraju.
U drugom dijelu prijelaznog roka počinje kupovina tipa "late night shopping". Tada cijene padaju i klubovi slabije platežne moći kupuju ono što je ostalo na tržištu. Bogati klubovi kupuju u zadnji trenutak samo ako moraju. U današnje vrijeme odštete od 4, 5 milijuna eura, koliko Rijeka traži za svoje "oscarovce", plaćaju samo bogati klubovi.
Ivan Tomečak jedini je u povlaštenoj poziciji među "oscarovcima" budući da u ugovoru ima klauzulu od milijun eura. U ovom trenutku Tomečak je bliži Viteseu nego Club Bruggeu, u njegovu slučaju pregovori jedino zapinju na plaći.
Rijeka zbog klauzule može utjecati na visinu odštete jedino u dogovoru s igračem kao u slučaju Andreja Kramarića, koji je prodan za 10 milijuna iako je imao klauzulu od 2 milijuna. Naravno da Rijeka nije spremila svih 10 milijuna, dapače. Zaradila je puno manje, ali još uvijek puno više od visine klauzule.
Ako je kaluzula dovoljno visoka kao u slučaju Ivana Močinića, onda takav ugovor ima nekog smisla. U ovom trenutku teško će se naći kupac, koji će za Močinića izdvojiti nešto manje od 3 milijuna eura fiksne odštete. Prije ozljede prošle sezone takvih je klubova bilo nekoliko, ove sezone Močinić opet kreće od početka.
Zanimljiva je tržišna pozicija igrača Rijeke, koji trenutačno ne stoje u prvom redu klupskog izloga. Primjerice, Rijeka je u relativno kratkom razdoblju odbila dvije ponude za Nika Datkovića, koji igra na posudbi u Speziji. Prva je stigla u svibnju iz Škotske i iznosila je oko 500.000 eura, druga je stigla prije nekoliko dana iz središnje Europe i iznosila je otprilike dvostruko više. Kao u slučaju reprezentativaca, Rijeka za Datkovića traži višestruko više.
Licitacija ima smisla jedino kada su igrači zadovoljni što im klub diže cijenu na tržištu. Nije problem odbiti ponudu, problem je igraču uskratiti mogućnost višetruko veće zarade.
Dnipro najboljeg igrača Rijeke zimus nije htio platiti više od 1,8 milijuna eura. Rijeka je odbila ponudu i Leovac ove sezone nije igrao finale Europa lige za otprilike pet puta veću plaću.
Budući da Rijeka za Leovca traži tri puta puta više nego što je ponudio Dinpro, vrlo je izvjesno da će Leovac iduće sezone u dresu Rijeke opet igrati pretkolo Europa lige. Nezadovoljan što je morao ostati na Kantridi za nešto veću plaću nego ove sezone.
