Nakon što su nogometaši Rijeke protiv Aluminija (2:2) odigrali prvu pripremnu utakmicu na Rujevici, navijači i simpatizeri kluba nestrpljivo očekuju drugu i zadnju pripremnu utakmicu uoči početka sezone.
Rijeka u subotu na Rujevici igra protiv Kopera, utakmica protiv još jednog slovenskog prvoligaša pokazat će koliko su evidentne slabosti iz utakmice protiv Aluminija bile akutne ili kronične.
Ne treba nakon jedne pripremne utakmice dramatizirati, okosnica momčadi iz prošle sezone još uvijek je na okupu, poznate su mane i vrline momčadi koja je prošle sezone osvojila rekordan broj bodova (77) u mandatu Matjaža Keka.
Bez obzira što trener dobro poznaje mogućnosti većine glavnih igrača, igra svake momčadi postaje prepoznatljiva tek nakon desetak natjecateljskih utakmica. U kontekstu HNL-a objektivni dosezi Rijeke u sezoni 2016/17 moći će se projecirati u rujnu, tamo negdje iza 11. kola kada završi ljetni prijelazni rok.
Ako nešto ne valja, u prvenstvu uvijek ima vremena za korekcije kroz dopunsku selekciju, što je Kek učinio na početku prošle sezone. Momčad je u prvih šest kola igrala kao da će se boriti za ostanak, a ne za titulu prvaka. U kontekstu nastupa u pretkolima Europske lige, Kek više nema vremena za bitne korekcije.
Rijeka prvu utakmicu 3. pretkola igra 28. srpnja, u preostalih dvadesetak dana način igre Rijeke mogao bi stubokom promijeniti samo igrač poput Antonija Grizemanna.
Ako Rijeka do 28. srpnja kojim slučajem dovede prijeko potrebnog gol-igrača, s obzirom na klupsku platežnu (ne)moć ne mogu se očekivati velike promjene u napadačkoj igri na tragu Leona Benka ili Andreja Kramarića.
Na dovođenju takvog tipa napadača trebalo je početi intezivno raditi još zimus budući da je zadnji gol-igrač Rijeke igrač u međuvremenu već promijenio dva kluba (Kramarić). U promišljanju nastupa u Europskoj ligi, zanimljivo je nešto drugo u sportskoj politici Rijeke.
Kada je klub pred početak priprema suspendirao Marka Leškovića i Mateja Mitrovića zbog toga što nisu htjeli produljiti ugovore, uža obrana spala je na Mirala Samardžića. Nešto kasnije Mitrović je produljio ugovor, a Samardžić otišao u Kinu za cca. 1,5 milijuna eura.
Klub koji se svjesno odriče najboljih stopera pred nastupe u Europskoj ligi morao bi imati pripremljene alternative. I bi tako, stigli su Josip Elez i Aleksandar Šofranac.
Koliko Elez i Šofranac realno vrijede, pokazat će vrijeme. Na temelju prikazanog u utakmici protiv Aluminija, neposredno pred prve utakmice u pretkolima Europske lige nije realno očekivati da Šofranac i Elez mogu odmah zamijeniti Samardžića i Leškovića.
Budući da se vratari i stoperi u stabilnim momčadima mijenjaju jedino u slučaju više sile, nije jasno koja je to viša sila natjerala čelnike Rijeke da se odreknu Marka Leškovića u pretkolima Europske lige.
Zadnja utakmica play-offa za ulazak u Europsku ligu igra se 25. kolovoza. Pod pretpostavkom da Rijeka prođe 3. pretkolo, Lešković bi igrao europske utakmice pet dana prije kraja prijelaznog roka.
U tom kontekstu aktualni pregovori s Pescarom sigurno bi se drugačije odvijali tijekom prijelaznog roka. Svakom igraču u europskom izlogu cijena raste. Leškovićeva cijena u ljetnom mirovanju trenutačno se kreće oko 1,5 milijuna eura, Rijeka je zimus za tadašnjeg reprezentativca tražila triput više.
Da Lešković igra, Rijeka bi do kraja prijelaznog roka imala veću kvalitativnu mogućnost zaraditi 2,5 mil. eura ulaskom u skupinu Europske lige i lakše prodati igrača koji ne želi potpisati novi ugovor.
U najgorem slučaju, najskupljeg igrača moglo se suspendirati nakon isteka prijelaznog roka.
