Koliko je Rijeka blizu drugoligaškog ponora? Pogled kroz brojke sugerira dva drugoligaška diskursa: prvo, pet kola prije kraja praktično su ispala četiri kluba. Uz otpisani Varaždin, novi drugoligaši su Lučko, Karlovac i Šibenik, koji bodovno toliko zaostaju da nemaju realnih šansi izbjeći paket od pet klubova koji ispadaju.
Drugo, čak osam klubova poredanih od 5. do 12. mjesta smjestilo se u pet bodova razlike. Jedan od njih postat će suvišan na popisu prvoligaša. Rijeka mora odigrati još šest utakmica. Počevši od prekinute utakmice protiv Istre 1961, Rijeka u gostima igra protiv Splita, Cibalije i Karlovca, na Kantridu stižu Dinamo i S. Belupo. Standarna računica ukazuje da Rijeka od 18 treba osvojiti 9 bodova, 50 posto osvojenih bodova obično jamči ostanak.
Na kraju svakog natjecanja sve se svede na brojke kojima ne trebaju slova. Ako se počne prebirati po slovima, situacija u kojoj se nalazi Rijeka vrlo je ozbiljna. Od kada se igra Prva HNL Rijeka je bila triput u poziciji da se mora boriti za ostanak, iako je objektivno gledano prvoligaški status realno bio ugrožen samo jednom. Na kraju sezone 2002./03. pod vodstvom trenera Vjekoslava Lokice, Rijeka se spasila od ispadanja na samom kraju prvenstva kojega je obilježio defetizam u klupskoj svlačionici i uredu. U jednom se trenutku već potpisala predaja, druga liga počela se javno prizivati kao dobrodošlo čistilište klupskih zabluda.
U ovom trenutku na Kantridi još uvijek nema naznaka defetizma premda momčad u domaćim utakmicama već duže razdoblje igra deprimirano, jer nema pojedinačnog poteza koji bi podignuo samopouzdanje momčadi. Na gostujućim je terenima psihološki pritisak do sada bio manji, pa su igrači lakše dolazili do zraka, više su trčali i bolje izgledali na terenu. Ubuduće će teško disati i na gostovanjima budući da se nameće osvajanje bodova izvan Kantride. Na Kantridi gostuju dvije ponajbolje hrvatske momčadi, Dinamo i S. Belupo, što znači da bodove spasa treba osvojiti negdje u Puli, Splitu, Vinkovcima i Karlovcu.
Na početku prvenstva trener Alen Horvat stvorio je pozitivnu atmosferu u momčadi i na tribinama, Rijeka je igrala sasvim dobro budući da su dvojica bitnih napadača (Križman, Čulina) bili u formi koja je značila prevagu. Dovođenjem trojice Meksikanaca, poglavito Alfereza, dobilo se na kvaliteti i izgubilo na stabilnosti. Počela su različita tumačenja statusa pojedinih igrača, unutrašnji sukobi završili su otkazom treneru Alenu Horvatu, koji nije htio slušati predsjednika Roberta Komena. Otišli su trener i Meksikanci, Križman je iskoristio inertnost uprave i pobjegao u Pulu, Čulina se teže ozlijedio, Ilija Sivonjić nije se uspio oporaviti... Kada je došao trener Ivo Ištuk, u svlačionici više nije bilo napadača koji bi održavali stabilnost momčadi.
Ištuk je napravio dvije pogreške. Iako je vrlo iskusan nasjeo je otrcanim frazama o strpljivom ulaganju u mlade igrače (Datković, Močinić, Mance, Miloš, Živulić...), koji su u prvu momčad počeli ulaziti neprirodno. Umjesto da dobiju potporu okruženja, od njih se očekivalo da postanu potpora momčadi. Druga pogreška je Ištukov pokušaj da igra tečni nogomet bez igrača koji mogu odgovoriti trenerovim zahtjevima! Inzistiranjem na igri Ištuk je produbio jaz između želja i mogućnosti, momčad se psihički potrošila i Rijeka je postala ponornica.
Treći trener ove sezone, Dragan Skočić, zatekao je niz problema u momčadi među kojima je najveći problem uvidio na utakmici protiv Zagreba. Praktično isti igrači koji su jako dobro držali raspored u obrambenom bloku do prekida utakmice u Puli, na utakmici protiv Zagreba izgledali su blokirano od prve minute! Kada na utakmici zakaže nekoliko bitnih igrača, može se govoriti o podbačaju momčadi. Kada zakaže cijela momčad, podbacio je trener!
Na kvalitetu se više ne može utjecati od kada su došli Ivan Bošnjak i Dino Drpić. Treneru Draganu Skočiću u završnici prvenstva jedino preostaje pokušati stabilizirati momčad kroz osjećaj sigurnosti, koji nalaže odabir igrača za igru bez igre pa makar istodobno igrala šestorica stopera kao što je činio Elvis Scoria prošle sezone. Bude li Skočić nastavio birati igrače za nadigravanje kao prethodnik, Rijeku od ispadanja sigurno neće spasiti igra na terenu.
