Rijeka je drugu sezonu zaredom ispala u 3. pretkolu Europske lige. Za razliku od prošle sezone (Aberdeen), ove sezone eliminacija Rijeke nije iznenađenje.
Da je Istanbul Basaksehir individualno kvalitetnija momčad znalo se odmah nakon ždrijeba, koji ove sezone nije bio naklonjen riječkom klubu. U odnosu na ostale hrvatske predstavnike, uključujući Dinamo u Ligi prvaka, Rijeka je u 3. pretkolu igrala protiv najskuplje i najbolje momčadi.
Većim dijelom u objema utakmicama (0:0, 2:2) riječka momčad izgledala je jako dobro, posebice u razdobljima naglašeno agresivnog nogometa. Najbolji nogomet Rijeka je igrala kada se doslovno fizički obračunavala s turskom momčadi čemu u pravilu pribjegavaju treneri objektivno slabijih momčadi.
Analiza djelotvornosti takve igre Rijeke ogleda se u statistici. U prvoj utakmici omjer učinjenih prekršaja iznosio je čak 24/6 za Rijeku.
Pod takvim fizičkim pritiskom igrači Istanbula uspjeli su prirediti samo jednu priliku tijekom cijele utakmice. I to u 94. minuti, kada je Andrej Prskalo instiktivno obranio zicer nakon što je riječka obrana prvi put tijekom utakmice izašla na brisani prostor. I naslutila što će se dogoditi u drugoj utakmici...
U drugoj utakmici momčad Istanbul Basaksehira na kraju je učinila više prekršaja (15/13) nego Rijeka iako je u prvom dijelu utakmice omjer bio drugačiji. Ako se usporedi učinak u objema utakmicama, ispada da je Rijeka ispala jer sa samo 13 učinjenih prekršaja u drugoj utakmici nije mogla suzbiti individualnu kvalitetu Istanbul Basaksehira.
Statistički, u drugom dijelu utakmice na Rujevici nedostajalo je još barem desetak riječkih prekršaja da bi turska momčad patila kao u prvom dijelu utakmice. Tako drastičan pad razine agresivnosti problem je Matjaža Keka, koji u drugoj utakmici nije uspio sakriti pojedinačne slabosti.
Budući da je nogomet ipak kreativna igra, na kraju su odlučile nijanse u pojedinačnoj kvaliteti. Takva vrsta analiza trenerima nikada nije ugodna, jer se svodi na imena i prezimena igrača.
Da nikome ne bude neugodno u riječkoj svlačionici, najbolje je istaknuti samo najvažnije: Edin Višća triput je izašao sam na Andreja Prskala, kada je uža riječka obrana izgubila raspored u zonskom pokrivanju igrača u tzv. međuprostoru.
Višća je dva pogotka postigao u tipično uneređenim situacijama, kada bi izravnog krivca za pogodak pogrešno bilo tražiti samo u igraču (Zuta) pozicijski zaduženom za strijelca. Zuta je u prvoj utakmici istog igrača (Višća) zatočio u zatvorenom prostoru, jer je Rijeka obranu igrala drugačije.
Da je Kek uzvratnu utakmicu igrao ziheraški, Višća vjerojatno ne bi razotkrio probleme u igri uže riječke obrane na otvorenom prostoru.
Ovako je barem jasno da odlasci stožernih braniča (Samardžić, Lešković...) neće proći bezbolno kao što sugeriraju prve utakmice u HNL-u. Slabosti će odmah izaći na vidjelo ako padne razina tjelesne moći, što je najveća prednost riječke momčadi u domaćem prvenstvu.
U utakmici protiv momčadi iz vrha turskog prvenstva ne može se igrati samo na snagu, Rijeka je dvije prilike u prvom dijelu (Gavranović, Elez) stvorila kroz fizički pritisak u duelima. Takve se prilike jednostavno moraju realizirati u ovakvim utakmicama...
U play-off Europske lige na kraju se plasirala bolje izbalansirana momčad, koja je pojedinačnom kvalitetom (Višća) iskoristila slabosti protivnika. Nisu te slabosti razlog za nervozu na Rujevici! Naprotiv!
Rijeka prema sadržaju igre u prvim utakmicama ove sezone izgleda bolje nego preostala tri hrvatska predstavnika (Dinamo, Hajduk, Lokomotiva) u europskim natjecanjima.
