Rijeka je u 3. pretkolu Europske lige doživjela najteži domaći poraz otkada igra europske utakmice pod okriljem HNS-a!
Dvaput je Rijeka u klupskoj povijesti doživjela europsku blamažu nakon što je ispala od irskog Saint Patrick's Athletica (2002.) i makedonske Renove (2008.), oba puta u davno ukinutom UEFA Intertoto Cupu.
Rijeka ni jednom otkada je HNL-a nije izgubila domaću europsku utakmicu (Saint Patrick's Athletic 3:2, Renova 0:0) od slabije momčadi nego što je ima Shelbourne.
Domaći poraz Rijeke od prvaka 31. europske lige prema UEFA-rankingu novi je težak udarac za HNL, koji se ove sezone ima pravo nadati najmanje dvama predstavnicima u europskim ligama nakon što se hrvatski doprvak (Dinamo) izravno plasirao u Europsku ligu.
Problem je da hrvatski prvak u ovakvom stanju ne bi bio favorit u utakmicama protiv Vikingura ili Linfielda u play-offu Konferencijske lige ako ispadne iz Europske lige, a kamo li da je momčad Rijeke u ovakvom tonusu favorit za ulazak u play-off Europske lige uoči uzvratne utakmice protiv Shelbournea.
Rijeka je prvak postala zahvaljujući pozitivnoj energiji i pouzdanoj igri u obrani koja je krasila momčad u dvjema domaćim utakmicama na početku sezone (Ludogorets 0:0, Slaven Belupo 2:0), u objema utakmicama Rijeka je pogodak na Rujevici mogla primiti samo slučajno kao u Razgradu.
U utakmici protiv Shelborunea riječka momčad primila je dva pogotka koja ukazuju da je Radomir Đalović negdje pogriješio u pripremi utakmice protiv slabije momčadi od Slavena Belupa, Adriano Jagušić u irskom prvenstvu izgledao bi kao Leo Messi u najboljim danima.
Uoči prvoga pogotka trojica igrača Rijeke (fotografija ispod teksta) gledali su što radi strijelac (Bone) (pogledajte OVDJE)
Uoči drugoga pogotka strijelac (Martin) nije morao ni skočiti da bi između dvojice nepomičnih igrača Rijeke (naslovna fotografija) glavom loptu poslao u mrežu, priprema i ubačaj zdesna trajali su pet sekundi što je za spremne braniče vječnost.
Oba je pogotka Rijeka primila na postavljenu obranu, dvaput je izostala bilo kakva reakcija riječkih braniča što je znakovito za odnose između trenera i igrača.
Jalova igra Rijeke u napadu protiv Shelbournea kombinacija je kolektivne i individualne nemoći što je za sve trenere puno složenije gradivo od igre u obrani.
Individualnu (ne)kvalitetu napadača Rijeke pokazali su dueli jedan na jedan s igračima Shelbournea, ne može ni jedan trener naučiti igrača kako se stvara višak u izravnim duelima.
Kolektivne linije kretanja igrača u napadu lakše se (na)uče u utakmicama protiv slabijih protivnika, utakmica protiv Shelbournea jasno je pokazala da Đalović na početku ove sezone nije unaprijedio nego unazadio igru u napadu u odnosu na prošlu sezonu.
Ne može treneru Rijeke alibi za onako nemoćnu igru u napadu protiv irskog prvaka biti (ne)kvaliteta napadača hrvatskoga prvaka, na početku ove sezone riječka momčad još više ovisi u napadu od učinka Tonija Fruka nego što je ovisila prošle sezone.
Uz dužno poštovanje prema Toniju Fruku koji ove sezone još nije postigao pogodak, očigledni Đalovićev problem je da ni momčadi Rijeke u kojima su igrali napadači poput Andreja Kramarića i Davora Vugrineca u utakmicama protiv slabih protivnika nisu toliko ovisile od učinka jednoga igrača.