Rijeka je u 2. kolu doživjela poraz (0:1) od Lokomotive prema ustaljenom obrascu igre.
Ništa posebno nije moglo iznenaditi poznavatelje nogometa koji detaljnije prate utakmice Rijeke u mandatu trenera Simona Rožmana, posebice u razdoblju nakon stanke zbog koronavirusa.
Najkraće, stihijska igra u napadu ovog puta nije sakrila slabosti u obrani.
Prvo treba naglasiti da je način igre u obrani zaštitni znak svakoga trenera u loptačkim sportovima.
Treneri najviše mogu utjecati na igru u obrani, koja znatno ovisi o selekciji igrača prema mentalitetu.
Zatvaranje (među)prostora između pojedinih linija, kretanje igrača u pojedinim linijama ili u pojedinim dijelovima igrališta, kroz treninge se može dovesti do automatizma čime treneri bitno smanjuju utjecaj voljnog momenta.
Rijeka je u Kranjčevićevoj primila tipičan pogodak u Rožmanovu mandatu, prema supstanci ne razlikuje se bitno od primljenog pogotka protiv Šibenika u 1. kolu budući da je opet zakazao središnji blok.
Pogodak se dogodio na postavljenu riječku obranu, što u praksi znači da su braniči pozicijski bili u prednosti pred napadačima.
Na naslovoj fotografiji crvenim kružićem označen je strijelac (Halilović), žutim kružićem označen je asistent (Ćuže), plavom strelicom označena je putanja lopte.
Pogledajte kroz pet kronološki posloženih fotografija liniju kretanje strijelca od začetka akcije do pogotka, obratite pažnju na reakciju dvojice igrača u središnjem bloku i naposlijetku na raspored u zadnjoj liniji prije pogotka.
U akciji su aktivno sudjelovala petorica igrača Rijeke i trojica igrača Lokomotive, ostali su bili pasivni.
Nema više smisla pojedinačno prozivati igrače, jer se ovakve situacije stalno događaju u utakmicama protiv objektivno slabijih momčadi.
Razlika je samo u tome da većina protivničkih momčadi nema dovoljno kvalitete realizirati svaku izglednu priliku kao što je to uspjelo Lokomotivi.
Podsjetnika radi, Šibenik je u prošlom kolu kod rezultata 0:1 promašio priliku kakvu Rijeka nije stvorila tijekom cijele utakmice iako je pobijedila 2:1!
Nema više ni smisla ponavljati kronične probleme u odabiru igrača i načina igre u obrani, nije slučajno Rijeka prošle sezone primila najviše pogodaka (42) otkada se igra Liga 10.
Što se tiče sadržaja igre kojemu Rožman navodno prirodno teži, treba naglasiti da je utakmicu od oslabljene Lokomotive u 2. kolu izgubila momčad koja prema individualnoj kvaliteti trenutačno spada u vrh hrvatskog nogometa.
Negdje između Dinama i Osijeka, Hajduk i poglavito Lokomotiva trenutačno nisu konkurentni.
Ako riječka momčad u pravilu igra bolje u utakmicama protiv najboljih momčadi, postavlja se retorično pitanje zašto tako kvalitetni igrači prema HNL-kriterijima igraju onako slabo protiv momčadi kakve su Šibenik ili Lokomotiva?!
Zato što se Rožman protiv jačih momčadi brani drugačije nego protiv slabijih momčad, dok u utakmicama protiv slabijih momčadi uporno pokušava ostvariti viziju igru koju igrači očito ne razumiju ni nakon što su prije tri tjedna osvojili Kup.
Sve prilike za kojima Rožman žali dogodile su se slučajno u jeku konfuznog pritiska, a onda su i reakcije igrača slučajne.
Naravno da je Yateke slučajno zabio protiv Šibenika isto kao što je slučajno dvaput s dva metra napucao vratara Lokomotive.
Nemaju takve reakcije puno veze s realnom kvalitetom igrača nego s kvalitetom igre koju Rožman nije unaprijedio ni milimetra otkada je prošle godine postao trener druge momčadi u HNL-u.
Naprotiv, više nema dvojbe da u Rožmanovu mandatu Rijeka sadržajno igra najslabiji nogomet otkada je 2012. godine Damir Mišković počeo voditi klub.
Čim je došao, Mišković je odmah uručio otkaz treneru Ivi Ištuku, koji nije bio dovoljno dobar niti da dobije priliku iako je bio prvak BiH-a sa Širokim Brijegom.
Iako se još uvijek radije služi šalabahterima nego laptopom, 66-godišnji Ištuk za Rožmana je trener s velikim "T" što se tiče sadržaja igre.
