Rijeka je na Poljudu igrala prvu natjecateljsku utakmicu visokoga inteziteta.
Od početka ove sezone doslovno se može napisati da je ovo Jakirovićeva momčad Rijeke, zadnji trener Rijeke u HNL-u koji je ovako preuzeo potpunu odgovornost za selekciju igrača i rezultate momčadi bio je Joško Skoblar polovicom devedesetih godina.
Jakirović je ovog ljeta doveo igrače kojima je dopunio svoju prvu selekciju obavljenu zimus, sve manje koristi igrače koje je zatekao na Rujevici na početku godine.
U prvim dvjema utakmicama Rijeka je igrala utakmice (Rudeš, Dukagjini) protiv momčadi koje su kvalitetom puno bliže najboljim momčadima druge nego prve hrvatske lige, u takvim utakmicama nije problem sakriti nedostatke.
Jakirović je u dvjema prvim utakmicama koristio petoricu igrača (Fruk, Pašalić, Ivanović, Radeljić, Petrovič) koje je doveo ljetos, najviše su igrali Toni Fruk i Stjepan Radeljić, najviše je pokazao Toni Fruk.
Nisu to bile utakmice s podražajima kakvi očekuju momčad koja bi se trebala boriti za vodeće pozicije u HNL-u, u takvim utakmicama niti je igra momčadi, niti je učinak igrača mogao biti na visokoj razini.
Na Poljudu se igrala drugačija utakmica, Rijeka je igrala protiv momčadi Hajduka koja je u prvom kolu pobijedila Dinamo u Maksimiru iako nije igrala bogzna kako dobro.
U utakmici je do izražaja prije svega došla kvaliteta igre momčadi, a onda pojedinaca među kojima su nekolicina bili pod posebnom pažnjom.
Prije svih Niko Janković i Toni Fruk.
Niko Janković bio je igrač odluke u dvjema prvim utakmicama, prvi put u jednoj utakmici visokoga inteziteta mogao je potvrditi potencijal koji Jakirović najavljuje otkada ga je doveo.
Tonija Fruka doveo je Jakirović da postane igrač koji je prema referencama kadar raditi razliku u utakmicama protiv najboljih hrvatskih momčadi.
U nedjelju oko 23 sata moglo se prvi put ove sezone mjerodavno naslutiti koliko vrijedi momčad Sergeja Jakovića!
