Prodaja Mateja Mitrovića izaziva podijeljena mišljenja. Može li Rijeka ove sezone postati prvak ako tijekom zimske stanke prodaje najbolje igrače?
U nogometnom biznisu samo dvadesetak najbogatijih klubova na svijetu ne moraju prodavati najbolje igrače ni pod koju cijenu iako i takvi klubovi određuju limite!
Konkretno, Real Madrid potpisao je s Lukom Modrićem ugovor u kojemu stoji kaluzula da je hrvatski reprezentativac slobodan igrač ako neki klub plati 500 milijuna eura odštete!
Drugim riječima, nema igrača koji nije na prodaju uključujući Lea Messija!
Najbogatiji klubovi na svijetu nisu prisiljeni prodavati najbolje igrače, jer namiču novac iz drugih izvora. Čak 99 posto ostalih klubova na svijetu ponaša se u skladu s tržišnim pravilima, koja nisu ista u bogatim i siromašnim ligama.
Nažalost, hrvatska liga toliko je siromašna da klubovi sredstva mogu namicati samo kupoprodajom igrača po čemu je Dinamo postao jedan od najuspješnijih klubova u Europi.
Rijeka zadnje dvije sezone vrlo uspješno primijenjuje Dinamov poslovni obrazac na nižoj platežnoj i natjecateljskoj razini.
Dinamo je limitiran zbog toga što mora prodavati najbolje igrače da bi mogao igrati Ligu prvaka, Rijeka ima triput manji budžet pa mora prodavati najbolje igrače da bi se borila za titulu prvaka.
U incijalnoj fazi privatizacije iza Rijeke je stajao novac tzv. socijalnog fonda Gabrielea Volpija. Social Sport fondacija jamčila je financijsku stabilnost dok se ulagalo u momčad i učilo na pogreškama.
U međuvremenu godišnji proračun Rijeke narastao je od cca. 2,5 do cca. 10 milijuna eura, da bi na početku ove sezone Social Sport najavio da više ne može jamčiti financijsku stabilnost takvog budžeta.
To znači da će Rijeka biti osuđena na preprodaju igrača sve dok ne počne proizvoditi igrače visoke kvalitete. Drugih prihoda klub nema!
Preprodaja igrača temelji se na jednostavnom principu: kupiš jeftino i prodaš skupo!
U praksi proces nije baš tako jednostavan budući da prvo treba prepoznati potencijale jeftinog igrača, a onda stvoriti optimalne razvojne uvjete da bi isti igrač postao nekoliko puta skuplji.
U riječkom slučaju pogrešne investicije postale su zanemarive u odnosu na zaradu od preprodaje igrača, koja izravno ovisi o rezultatima momčadi.
Rijeka će uspješno prodavati igrače sve dok struka bude ovako uspješno proizvodila bodove.
Konkretno, Mitrovićeva cijena narasla je nekoliko puta u samo četiri mjeseca otkada je stoper Rijeke na početku sezone trčao krugove po Rujevici nezadovoljan svojim statusom.
Tko je tada mogao pretpostaviti da će Rijeka postati jesenski prvak i da će Mitrović igrati kvalifikacijske utakmice protiv Kosova i Finske.
U trenutku kada je postao reprezentativac krajem polusezone, Mitrovićeva cijena dosegnula je vrhunac! Tu se struku više ništa ne treba pitati, brojke su neumoljive!
Isto kao u slučaju Andreja Kramarića prije dvije godine, ovo je idealni trenutak za Mitrovićevu prodaju ako je točno da Bešiktaš namjerava platiti cca. 4 milijuna eura odštete.
Rijeka prodajom Mateja Mitrovića odrađuje još jedan sjajan posao, koji dugoročno jamči financijsku stabilnost.
Nažalost, u siromašnom okruženju poslovna politika najboljih hrvatskih klubova ne može se bitno promijeniti zbog borbe za titulu prvaka.
Rijeka je prisiljena prodavati igrače pod određenim uvjetima isto kao Dinamo, koji ove zime ne može zadržati Soudanija iako mu nudi milijun eura godišnje plaće. Do kraja zimskog prijelaznog roka oba će kluba promijeniti dosta igrača.
Prodali su Dinamo (Pjaca, Rog) i Rijeka (Tomasov, Bezjak) i ljetos najbolje igrače da bi stekli finacijsku stabilnost.
Budući da stabilnost momčadi ipak jamči struka, Dinamo je odigrao najslabiju, a Rijeka najbolju polusezonu u zadnjih desetak godina.
Iako mora prodavati najbolje igrače, Rijeka ima realne šanse postati prvak zato jer bi na kraju ove sezone ipak mogla presuditi struka.
