Matjaž Kek istekom prošle sezone proživljavao je najteže razdoblje otkada je trener Rijeke. Na kraju sezone Rijeka je osvojila najviše bodova (77) u njegovu mandatu, ali su obećanja o titulu prvaka i negledljiva igra sastavljena od trpnih glagola narušile pozitivnu atmosferu i otjerale gledatelje s tribina.
Nakon objektivno jedinog kiksa (eliminacija od S. Belupa u Kupu) Kek je spomenuo otkaz i napuhao medijsku loptu, koja se odbijala od svake lošije odigrane utakmice do kraja sezone. Nije puknula do početka ove sezone, samo se malo ispraznila u očekivanju prvog Kekovog kiksa.
Prve relevatnije ocjene vrijednosti neke momčadi moguće je iznijeti tek nakon desetak natjecateljskih utakmica. Pripremne utakmice jedino služe trenerima, koji povratne informacije dobivaju u uvjetima koji najviše sliče natjecateljskim utakmicama.
Ako se prisilne promjene u momčadima prihvate kao sudbinske u HNL-u, Matjaž Kek ove sezone nije imao baš lagan posao budući da je ostao bez četvorice standardnih igrača od kojih su trojica reprezentativci (Tomasov, Lešković, Samardžić, Vargić).
Svakom treneru najteže padaju promjene u središtu obrane, koja se najteže i najsporije uigrava. Tu nema prostora za puno kombinacija, točno se zna što rade stoperi i vratari.
Kao svakom treneru, lakše je Keku kompenzirati odlazak najboljega igrača (Tomasov) nego trojice stožernih obrambenih igrača (Vargić, Lešković, Samardžić).
Rijeka nakon 6. kola vodi na ljestvici zajedno s Dinamom, u HNL-u odigrala je samo jednu neodlučenu utakmicu (Inter 1:1).
U 3. pretkolu Europske lige Rijeka je bez poraza (0:0, 2:2) ispala od objektivno bolje turske momčadi nakon što je uzvratna utakmica naglasila defenzivne slabosti.
U utakmicama protiv momčadi kakva je Istanbul Basaksehir svako je pogrešno pokrivanje prostora i/ili igrača bila gol-šansa.
Nije bilo puno pogrešaka protiv Basaksehira! Dovoljno da Rijeka ispadne iz Europske lige zbog slabosti, koje Kek za sada uspijeva sakriti u HNL-u
Nakon osam odigranih natjecateljskih utakmica završila je inicijalna faza sezone. Jedina su nedoumica mogućnosti igrača (Andrijašević, Gorgon, Črnic), koji su se naknadno priključili. Sve ostalo je jasno.
Keku sada predstoji druga faza u kojoj fina obrada materijala nužno iziskuje još malo strpljenja na terenu i tribinama.
Tek će za desetak utakmica momčad dobiti konačne konture nakon kojih će se precizno moći odrediti mogućnosti Rijeke ove sezone. Čini se da prostora za napredak ima dovoljno da bi Keku svaka iduća utakmica trebala biti izazov za sebe.
Za sada je Kek uspio ostvariti najvažnije. Rijeka početkom sezone sadržajno igra dovoljno kvalitetan nogomet da navijači opet imaju pravo očekivati sezonu tijekom koje Dinamo neće imati pravo na pogrešan korak. Štoviše!
Rijeka ove sezone na terenu izgleda bolje nego prošle sezone unatoč tome što više nema nekoliko stožernih igrača. Navijači opet imaju razloga dolaziti na utakmice da bi gledali nogomet!
Nitko na tribinama ove sezone više nije spominjao otkaz ni kada je ohrabreni Kek nedavno nervozno probušio medijsku loptu, koja mu se može obiti u glavu čim izgubi prvu utakmicu. Ako opet izgubi živce!
Damir Mišković istekom prošle sezone proživljavao je najteže razdoblje otkada je Kek postao više od trenera. Mišković nije podlegao pritisku vlastitih obećanja o trofejima, predsjednici u pravilu alibi za neuspjeh pronađu u trenerima.
Predsjednik Rijeke prepoznao je najvažnije u ustroju svakoga kluba, Matjaž Kek postao je najčvršće uporište Damira Miškovića!
