Nakon derbija (0:0) 32. kola Dinamo je praktično osvojio 11. titulu prvaka zaredom, a Rijeka je postala izložena dubinskim analizama. Po Matjažu Keku lupaju sa svih strana, prema običaju u medijskom prostoru najviše mjesta zauzima sindrom naknadne pameti.
Trener koji je prema općem sudu prije nekoliko mjeseci slovio najboljim u HNL-u, u zadnjem razdoblju sezone ne zna što radi, a od derbija 32. kola definitivno više nema pojma o poslu! Ispada da je predsjedniku Damiru Miškoviću dovoljno na kraju sezone zahvaliti Keku na suradnji i Rijeka će iduće sezone postati prvak!
Tonus momčadi
Prvo treba istaknuti da je Kek svakako najveći krivac što momčad nije u optimalnom stanju odigrala završnicu sezone, isključivo je trenerov problem što najbolji igrači ne igraju najbolje kada je najpotrebnije. Nije to nauka!
Najpoznatiji svjetski primjer kontinuiranog rada je opus Sir Alexa Fergusona, koji je dvadesetak godina tako precizno tempirao formu momčadi Manchester Uniteda da su njegove metode rada postale opća praksa!
U dva desetljeća Ferguson je promijenio barem pet kompletnih garnitura igrača, ali je svaka njegova momčad tijekom sezone formu spuštala i dizala po jasno definiranim amplitudama zapisanim u kalendaru. Nije bilo šanse da najbolji igrači Manchester Uniteda nisu u najboljoj formi u završnici sezona.
U današnjem nogometu svaki ozbiljniji trener primjenuje slične metode, a uvijek se može dogoditi nešto neplanirano kao što se ove sezone dogodilo treneru Barcelone Luisu Enriqeu.
Naravno da Kek zna kako održavati i kontrolirati formu, u tome je i jest njegov problem. Prošle sezone riječka momčad odigrala je bez ikakvih oscilacija više od pedesetak utakmica, uključujući skupinu Europske lige, što znači da je Kek perfektno održavao tonus igrača.
Ove sezone Rijeka je odigrala desetak utakmica manje i nekontrolirano oscilirala u formi u trima razdobljima: na početku sezone i nakon dvije stanke zbog nastupa reprezentacija!
U tim razdobljima Rijeka je izgubila realnu mogućnost osvojiti presudne bodove u borbi za titulu prvaka protiv objektivno bolje momčadi Dinama! Zašto se Keku dogodila takva pogreška? Krajnje pojednostavljeno, zato jer nije dobro procijenio mentalnu strukturu momčadi!
Selekcija igrača
Drugi problem ove sezone bio je način igre Rijeke, koji se razlikovao od prethodnih sezona prema naglašenom silovanju nogometa u utakmicama protiv objektivno slabijih momčadi.
Ovakav način igre ni u pretpostavkama nema veze s nogometom Diega Simeonea kojemu Kek deklarativno teži! Na najvišoj razini Simeone problem igre na tzv. postavljene obrane rješava na sasvim drugačiji način nego što je isti problem na puno manjoj razini ove sezone neuspješno pokušavao riješiti Kek.
Otkada je ostao bez ključnih igrača na bokovima (Leovac, Tomečak), Kek nije pronašao djelotvoran način igre na postavljene obrane što je Rijeku stajalo presudnih bodova u tzv. malim utakmicama. Ovakav način igre bio je puno djelotvorniji u utakmicama protiv svega nekoliko kvalitetnijih momčadi (Dinamo, Hajduk, Split, Lokomotiva...), koje teže nadigravanju.
Trenerski posao na svim razinama svodi se uvijek na isto, igru treba prilagoditi igračima! Kek je ove sezone prilagodio način igre mogućnostima igrača, ne može trener Rijeke biti krivac što u momčadi više nema igrače poput Leovca, Tomečaka, Kramarića, Jajala...
Budući da sportska politika svakog kluba određuje kriterije prema kojima se dovode igrači i treneri, nije realno očekivati da će Diego Simeone jednog dana postati trener Real Madrida ili Barcelone. Možda hoće ako argentinski stručnjak počne drugačije promišljati nogomet, u Barceloni i Madridu ne prolazi destrukcija u nogometu.
Keku je prema vlastitu priznanju Simeone postao trenerski uzor, ali je slovenski stručnjak dokazao da može drugačije razmišljati. Da je Kek okorjeli destruktivac, Rijeka u sezoni 2014/15 ne bi igrala sadržajno najbolji nogomet otkada je HNL-a!
Utakmice u Europskoj ligi opravdale su kriterij odabira igrača i trenera, Rijeka je na Kantridi igrala ravnopravno protiv momčadi Seville, bolje od momčadi Feyenoorda, Standarda...
Budući da je trener isti kao i prošle sezone, ove sezone očigledno su prevladavali drugačiji kriteriji odabira igrača! Otkada je Matjaž Kek početkom prošle godine postao odgovoran za sportsku politiku, Rijeka igra nogomet u kojemu više nema mjesta za lucidne igrače tipa Anas Sharbini bez kojih se ni jedan trener ne može nadigravati u klasičnom poimanju nogometne igre.
U praksi, kada se usporede središnji vezni igrači Dinama (Antolić, Machado, Šovšić...) i Rijeke (Maleš, Bradarić, Močinić...), jasno je zašto trener Dinama može težiti nadigravanju dok trener Rijeke mora igrati težački nogomet! Razlika u kvaliteti nema izravne veze s razlikom u profilima igrača!
Trener i menadžer
Kek u posljednjem razdoblju stoički trpi svakojake kritike, sve više prevladava osjećaj zasićenosti u odnosima s javnosti i igračima. Mišković i Kek na kraju sezone svakako otvaraju novo klupsko poglavlje.
Ako Kek ostane trener, dosta se toga mora promijeniti u klubu. Mišković prvo mora pronaći menadžera kojemu trener neće nametnuti ovakve kriterije u odabiru igrača!
