Ako je krajem prošle godine još uvijek bilo dilema u riječkim kuloarima, sada je svima jasno: Matjaž Kek nije mentor Simonu Rožmanu!
Činjenica je da su na Rujevici prvi put čuli za Rožmana u mandatu bivšega trenera, koji je u trenucima krize razmišljao dovesti trenera koji samostalno može odrađivati utakmice prema njegovim instrukcijama.
Treba naglasiti da je Rožman bio jedan od četiri, pet kandidata o kojima je Kek tada razmišljao, na kraju je odustao od promjena rada u stručnom stožeru i osvojio titulu prvaka.
- Osobno ne poznajem njegov rad, ali čujem da ga je preporučio Matjaž Kek. Ono što znam jest da ima jako visoko mišljenje o sebi, on već sad misli da je Herrera, što nije loše, ali ipak treba malo pričekati da vidimo kako će se razvijati kao trener. Njegove momčadi igraju otvoreno, ali često zna zaboraviti na obranu, a u nogometu sve počinje od obrane!
Ove rečenice o Rožmanu izgovorio je Brane Oblak, najbolji slovenski nogometaš svih vremena vjerojatno bi bio proglašen najboljim nogometašem Hajduka svih vremena da nije Slovenac.
Što Kek govori Damiru Miškoviću o Rožmanu ostaje tajna, nije tajna da su vlasnik Rijeke i bivši trener ostali u dobrim odnosima.
Nije tajna ni da se Kek i Rožman povremeno čuju, sudeći prema načinu igre Rijeke čini se da više govore o Gradu Rijeci kao prijestolnici europske kulture nego nogometa.
Ovo nije način igre koji je Kek protežirao u najboljim utakmicama Rijeke, sezona tijekom koje je Rijeka igrala protiv Seville, Feyenoorda, Standarda... sadržajno je bila najbolje poglavlje u klupskoj povijesti.
Prema europskim parametrima Rijeka je tada igrala kvalitetnije nego u razdoblju tijekom kojega je postala prvak.
Dvojica igrača (Kramarić, Jajalo) iz toga razdoblja još uvijek igraju u Ligama petice, Brazilca Moisesa jedan od najboljih brazilskih klubova (Palmeiras) prošle godine prodao je jednom od vodećih kineskih klubova Shandong Luneng Taishanu za 5 mil. eura.
Takvu individualnu kvalitetu nije imala ni šampionska generacija Rijeke od kojih trojica igrača (Andrijašević, Gorgon, Prskalo) još uvijek igraju za Rijeku.
Naravno da kvaliteta igrača određuje limite svake momčadi, ne može se uspoređivati momčad Rijeke koja je igrala ravnopravno protiv tada aktualnog pobjednika Europske lige (Sevilla) s današnjom momčadi Rijeke koja nije mogla igrati ravnopravno protiv Lokomotive.
Uspoređivati se može jedino način promišljanja igre Rijeke na početku Kekova i Rožmanova mandata.
Ove zime nastavio se trend pada individualne kvalitete otkada je Damir Mišković postao vlasnik Rijeke, u nastavak sezone momčad je ušla oslabljena bez trojice stožernih igrača uže obrane (Kvržić, Župarić, Punčec).
U pripremnoj utakmici protiv Olimpije bilo je očigledno da se Rožman mora više baviti obranom nego napadom, kao što je učinio Kek kada je postao trener Rijeke.
Protiv Lokomotive nije branio ni prvi vratar (Prskalo), što je Rožmanu trebao biti razlog za dodatni oprez u pripremi utakmice protiv Lokomotive koja se prema individualnoj kvaliteti približila Rijeci kao u prvoj Kekovoj sezoni.
Kek je preuzeo momčad Rijeke u drugom dijelu sezone 2012/13, kada je završio na trećem mjestu iza Lokomotive i Dinama, što je bio najslabiji plasman Rijeke u Miškovićevu mandatu.
S ovakvim načinom igre Rijeka ove sezone neće biti ni treća.
