Rijeka je porazom u Varaždinu kompromitirala (0:2) borbu za treće mjesto, neočekivano slabo izdanje momčadi dogodilo se nakon utakmice u kojoj su isti igrači bod protiv Istre 1961 (2:2) osvojili najviše zahvaljujući mentalitetu.
Odgovor na pitanje zašto je momčad izgledala onako energetski slabo u utakmici nakon koje je mogla praktično osvojiti treće mjesto mora pronaći Sergej Jakirović.
Kako sezona odmiče, sve su uočljiviji kapaciteti novih igrača (Dilaver, Marin, Janković, Veiga...), koji su promijenili mentalitet momčadi koja je u Varaždinu neočekivano zakazala u pristupu.
Posljedica onakvog pristupa u pravilu se najbolje vide na povezanim pogreškama u postavljenoj obrani, Rijeka je oba pogotka u Varaždinu primila kada je imala višak igrača u obrani.
Očigledan pad tonusa Emira Dilavera izravno utječe na stabilnost obrane u zadnjim dvjema utakmicama, pouzdani branič još uvijek se nakon ozljede nije vratio u optimalno stanje.
Kada bi problem bili pojedini igrači Rijeke, Jakirović ne bi imao problema u pripremi utakmica protiv Dinama i Osijeka.
Problem u Varaždinu bio je sustavni, ni jedan od šesnaest igrača koji su igrali nije izgledao dobro.
Nije bilo lako Jakiroviću cijelu sezonu držati visoki tonus momčadi s igračima koji su u završnici sezone dosegnuli limite, preostaje odigrati još dvije utakmice u kojima Rijeka sama odlučuje svoju sudbinu.
Olakotna okolnost u pripremi zadnjih utakmica trebao bi biti motiv da u utakmicama protiv dviju (po)najboljih momčadi u ligi igrači Rijeke dokažu svoje vrijednosti.
Otežavajuća okolnost je da su igrači sličan motiv trebali pokazati u utakmici protiv Varaždina, koji je prema pojedinačnoj kvaliteti ima objektivno slabiji roster od Rijeke.
Nogomet je postao planetarno popularan zbog toga što najbolje momčadi ne moraju nužno biti najuspješnije.
Utakmica u Varaždinu još je jednom potvrdila da Rijeka u proljetnom dijelu sezone nije postala najuspješnija momčad u HNL-u zbog toga što Jakirović u rosteru ima najbolje igrače u HNL-u.