Rijeka je pod vodstvom Gorana Tomića potvrdila neprijepornu kvalitetu, unatoč posrtajima tijekom sezone na kraju je osvojila treće mjesto i ostvarila plasman u Europu.
U kontekstu ulaganja u vlastiti kadar, krajem sezone isprofilirao se samo jedan igrač potekao u vlastitoj školi nogometa.
Hrvoje Smolčić prvotimac Rijeke postao je u medijskoj tišini u odnosu na vršnjake kojima su već iduće sezone predviđali nastupe u ligama petice.
Smolčić se posebno dobro snašao na poziciji središnjeg braniča u sustavu s trojicom stopera, pokazao je da dobro može igrati u liniji iako je prema vokaciji trebao postati lijevi bočni branič.
Objektivno, Smolčiću je lakši razvoj omogućio deficit individualne kvalitete u zadnjoj liniji otkada su otišli Dario Župarić i Renato Punčec.
Najčešće je suprotno, stabilne momčadi u pravilu su nastabilnije u zadnjoj liniji, pa se najsporije u karijerama razivaju mladi stoperi.
Smolčić je (p)ostao jedini igrač iz vlastite škole koji se prošle sezone afirmirao, osim njega ni jedan domaći igrač nije se uspio nametnuti u kontinuitetu, Adrian Liber počeo je iskazivati darovitost tek kada je došao Tomić.
U 20. godini Smolčić je tek počeo razvijati potencijale, teško je predvidjeti limite.
Iduća sezone mogla bi biti prekretnica ako bude imao dovoljno prostora za razvoj.
