Rijeka je prvi od četiri dijela sezone završila kao lider nakon što je u Kranjčevićevoj odigrala neodlučeno (2:2) protiv Hrvatskog dragovoljca.
Goran Tomić nije bio zadovoljan ishodom, trener Rijeke posebice je apostrofirao reakcije u obrani.
Rijeka je u zadnjim četirima utakmicama samo jednom sadržajno odigrala na očekivanoj razini, pobjeda protiv Hajduka (2:1) u Splitu potvrdila je kvalitetu nove momčadi, koja se neočekivano prometnula u lidera s utakmicom više od Dinama.
Utakmice protiv Hajduka uvijek imaju poseban naboj, Tomićevo nezadovoljstvo igrom u trima utakmicama protiv slabijih protivnika imaju drugačiju poruku.
U spomenutim utakmicama Rijeka je postignula šest pogodaka (Drmić 3, Pavičić, Bušnja, Ampem) iako sadržaj napadačke igre protivnike nije oborio s nogu.
U igri Rijeke nije bilo prepoznatljive tečnosti i okomitosti, ali efikasnost nije problem zbog kvalitete.
Momčad je u utakmicama protiv Šibenika (2:1), Slavena Belupa (2:1) i Hrvatskog dragovoljca (2:2) bez problema u napadačkom dijelu kompenzirala slabiji učinak najboljega napadača (Abass) na početku sezone.
Nemaju spomenute utakmice isti natjecateljski kontekst, odigrane su u različitim ozračjima i sastavima.
Protiv Šibenika je igrala momčad koja nikada više neće zajedno igrati, Tomić je odmarao igrače za utakmicu sezone protiv PAOK-a, šibenska momčad izrazito je dominirala i stvorila više šansi od svih protivnika u HNL-u.
Protiv Slavena Belupa i Hrvatskog dragovoljca koristio je Tomić najbolje igrače kojima je jedina preokupacija (p)ostao HNL.
Protiv Belupa igralo se nakon dvotjedne stanke tijekom koje su igrači Rijeke negdje izgubili energiju, toliko slaboga inteziteta u sat vremena jedne utakmice ove sezone nije viđeno.
Protiv Hrvatskog dragovoljca bilo je dovoljno inteziteta, ali nije bilo dovoljno koncentracije.
Samo je jedan element u igri zajednički četirima zadnjim utakmicama, Rijeka je svih pet pogodaka primila na postavljenu obranu!
Protiv Hajduka i Šibenika pogoci su primljeni iz prekida nakon ubačaja iz kuta (duele izgubili Velkovski i Krešić/Hajduk, Galović/Šibenik), protiv Slavena Belupa pogodak se dogodio nakon pogrešnog izlaska obojice stopera (Krešić, Velkovski), protiv Hrvatskog dragovoljca pogoci su se dogodili poslije udarca s distance (lopta okrznula Velkovskog) i kaznenog udarca iznuđenog ishitrenom reakcijom (Selahi).
Zašto je struci važno razlikovati kako momčad prima pogotke?
Zato jer obrambene reakcije igrača u svim ekipnim sportovima na svijetu u postavljenoj obrani uvijek imaju ishodište u individualnoj kvaliteti!
Tek nakon toga dolazi do izražaja organizacija igre u obrani koja ovisi o struci!
To u praksi znači da je Tomić utakmicu protiv zadnje momčadi HNL-a počeo zatvorenije nego protiv PAOK-a, ispred zadnje linije igrala su dvojica defenzivnih veznih igrača (Čerin, Selahi), a Hrvatski dragovoljac je unatoč tome postigao dva pogotka do odmora što PAOK-u nije uspjelo.
U riječkom slučaju rasprave o slabostima središnjih braniča počele su nakon što su otišli Dario Župarić i Renato Punčec!
Još uvijek traju!
Tomić spada u povlaštene trenere koji vodi na ljestvici dok govori o slabostima u svojoj momčadi na koje ne može puno utjecati!
