Goran Brajković smrtno je stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u ranim jutarnjim satima u Matuljima. Goran je stradao na motociklu sudarivši se s automobilom na raskrižju ulice 43. Istarske divizije i Varljenske ceste. Navodno je u raskrižje ušao sa sporedne ceste... Udarac je bio koban...
Goran Brajković postao je igračem Rijeke krajem devedesetih. Kao 20-godišnjak uspio se izboriti za mjesto prvotimca na kraju sezone 1998/99. tijekom koje se Rijeka borila za titulu prvaka do zadnjeg kola. Brajković je na Kantridi istrčao u početnoj postavi protiv Osijeka u utakmici koju ni jedan navijač Rijeke nikada neće zaboraviti... Kao što nešto stariji navijači Rijeke nikada neće zaboraviti igrača čeličnih pluća i nepokolebljiva karaktera!
Kakav je Brajković bio igrač, bolje znaju oni koji su s njim igrali! A uspomenu na Brajkovićev karakter na trenutak je oživjelo sjećanje na najboljeg igrača U-21 hrvatske reprezentacije, koja je 17. kolovoza 1999. godine na stadionu Partizana pobijedila mladu reprezentaciju tadašnje Jugoslavije s čak 6:2!
Prva utakmica jedne hrvatske nogometne reprezentacije u Beogradu nakon Domovinskog rata igrana je dan ranije od utakmice A-reprezentacija na Marakani. Suho grlo stezalo se od nelagodne prije utakmice, pogledi mladih hrvatskih igrača na zagrijavanju uznevjereno su vrludali po tribinama, svi su bili nervozni i nespokojni kada je počela utakmica u poratnoj atmosferi straha...
Svi osim Gorana, koji je usred Jugoslavije svima prkosio kao da igra na Gorovu! Dvaput je u duelima tako uletio pod noge da je 8000 ljudi na stadionu JNA zanijemilo...
- Zar će ovaj da nas ovdje bije?!
Hoće! Bez ustezanja Goran je odigrao jednu od najboljih utakmica u karijeri tijekom koje ni pred kim nije prezao!
Goran Brajković zadnju utakmicu za Rijeku početkom lipnja odigrao je na veteranskom turniru u Savičenti. Postigao je osam pogodaka i prvi put doživio da postane najbolji strijelac Rijeke.
Kao da je igrao posljednji put u životu...
