Andre Mijatović ponovo u dresu jednog njemačkog drugoligaša svijet gleda s vrha ljestvice. Ingolstadt 04 nakon devet kola vodi u drugoj Bundesligi i postaje jedan od ozbiljnih kandidata za novog prvoligaša. Mijatović je igrao drugu ligu u Greuther Furthu, Arminiji i Herthi u doba kada su se sva tri kluba borila za prvaka.
- Baš me pred neki dan zove njemački novinar i pita isto! Pitam, zašto mene? Pa ja ni ne igram standardno u Ingolstadtu, tako smo se dogovorili na početku sezone! Kaže mi da sam u karijeri više puta ulazio i ispadao iz prve Bundeslige, pa imam iskustva u tome... Dobro, šalu na stranu. U prvu Bundesligu ušao s Herthom, gdje samo odigrao jednu prvoligašku sezonu. U Arminiji sam dvije sezone igrao prvu ligu i onda ispao. S Arminijom sam trebao ući u prvu ligu, ostvarili smo devet pobjeda za redom, svu su nas već vidjeli u prvoj ligi, a onda je klub financijski puknuo. U Greuther Furthu dvaput sam bio blizu do zadnjih kola, ali nisam ušao u prvu ligu, govori 34-godišnji Mijatović.
Riječki internacionalac bio je mladi kapetan Rijeke u doba kada se riječki klub prvi i jedini put do sada borio za titulu prvaka. Izgleda da je Mijatoviću suđeno boriti se za titule prvaka, pa zašto bi Ingolstadt bio iznimka:
- Za sada dobro izgleda na ljestvici, a vidjet ćemo je li to trajno ili trenutačno stanje. Njemačka druga liga svake je sezone sve izjednačenija. U prvoj Bundesligi uvijek se iskristaliziraju pet, šest istih momčadi na vrhu, možda se pridruži jedna kao iznenađenje. U drugoj ligi svake su sezone različite momčadi u vrhu. Jasno je i zašto. U drugoj ligi svi se klubovi kreću u sličnim financijskim okvirima. Ima razlike, ali ne kao u prvoj ligi gdje nekoliko klubova ima puno veće budžete, jer stalno igraju Ligu prvaka. Nema u drugoj njemačkoj ligi velike razlike, često plasman ovisi o atmosferi. Volim to usporediti sa sezonom kada smo se u Rijeci borili za prvaka. Nismo '99. godine imali neku spektakularnu momčad, jednostavno je sve štimalo. Puno toga mora štimati da bi se ostvario uspjeh iako u Ingolstadtu imamo dobru momčad. Pojačali smo se ciljano na određenim pozicijama, pojačanja igraju jako dobro, trener Ralph Hasenhüttl napravio je značajan pomak u godinu dana. Hasenhüttl je Austrijanac, nije u Njemačkoj ostvario neku veliku karijeru kao igrač, ali je ostao živjeti i raditi kao trener u Njemačkoj, govori Mijatović.
Za Ingolstadt igra jedanaest stranaca, što mora koštati:
- Teško mi je procijeniti naš budžet, ovdje je profesionalni pogon odvojen od kluba. Mislim da se na profesionalni pogon troši oko 10 milijuna eura. Osim toga kapetan Marvin Matip i Alfredo Morales nisu stranci. Matip je povremeni kamerunski reprezentativac, ali je rođen u Njemačkoj kao i brat, koji igra za Schalke. Morales je također rođen u Njemačkoj iako igra za američku reprezentaciju. Dva austrijska reprezentativca, vratar Ramazan Ozcan i Lukas Hinterseer, praktično nisu stranci budući da im je njemački jezik materinji. Od stranaca imamo dva dobra Brazilca, Danila i Rogera. Australski reprezentativac Mathew Leckie je zbilja odličan igrač, koji je na Svjetskom prvenstvu igrao sve utakmice za reprezentaciju. Možda ne može igrati u prvih pet prvoligaških klubova, ali može igrati u svim ostalim prvoligašima. Imali smo sreće da je doveden u pravo vrijeme, plaćen je oko 750.000 eura što je veliki novac za drugoligaške pojmove. Doveli su austrijskog reprezentativca Lukasa Hinterseera, doveli su dobrog mladog stopera Benjamina Hubnera koji igra umjesto mene, ostala je okosnica momčadi. Za sada sve dobro funkcionira, trener ima jako dobar odnos s nama što je jako bitno u današnjem nogometu. Po meni je to postalo bitnije u modernom nogometu nego trenerovo praktično i teoretsko znanje. Nemamo pritiska, niti nam je cilj da uđemo u prvu Bundesligu. Za sada igramo od utakmice do utakmice, što je dobro. Ne znam hoćemo li tako moći razmišljati ako duže ostanemo u vrhu!? Razvili smo sistem igre koji je neugodan za protivnika, radimo veliki presing. Trener se odlučio na manji kadar, što je rizik ako se neki bitni igrač ozljedi. S druge strane imamo odličnu atmosferu, nema nezadovoljnih igrača, naglašava Mijatović.
Mijatovićeva karijera polako se bliži kraju:
- Desetu sezonu igram u Njemačkoj, bilo bi lijepo da se na kraju ove sezone oprostim ulaskom u prvu ligu. Ovo je zadnja sezona! Uvijek postoji mali zadržak, nikada ne znaš što donosi sutra, ali donio sam odluku da završavam karijeru! S 34 godine treći sam najstariji igrač u drugoj ligi, što dovoljno govori koliko se pomladila dob u drugoj ligi. Igrač stariji do 30 godina teško može dobiti ugovor u drugoj ligi. U prosincu u Hrvatskoj polažem za B-licencu, trenerski me posao sve više zanima što mi prije pet, šest godina nije padalo napamet. Vuče me taj posao, a hoće li trenerski posao biti za mene vidjet ćemo tek kada probam, zaključuje Mijatović.
