Matjaž Kek po mnogo čemu ima privilegirani status. Klupska logistika na čelu s predsjednikom Damirom Miškovićem postavila je nove standarde u novijoj klupskoj povijesti, za samo dva tjedna stanke smjerano je dovedena praktično cijela nova momčad. U zadnjih dvadesetak godina ni jedan trener Rijeke prvog dana priprema planirano nije dobio 10 novih, a neplanirano izgubio samo jednog igrača.
Na prvu prozivku javili su se novaci Shabini, Kvržić, Lešković, Tomečak Pokrivač, Tadić, Maleš, Boras, Zlomislić i Bertoša. A tog jednog igrača na kojega Kek trenutačno ne može računati, ni hiperaktivna klupska logistika ne može osoviti na noge. Danijel Cesarec još uvijek nije sanirao posljedice ozljede, neće moći igrati još neko vrijeme što je veliki hendikep.
Budući da su igrači dovođeni pod Kekovim stručnim nadzorom, prema strukturi igrača može se reći da se slovenski stručnjak držao svojih kriterija. Kek igru gradi na agresivnim i trkački moćnim igračima, u hrvatskim okvirima dobio je ono što je otprilike tražio. Ako se pak novi igrači razvrstaju prema igračkim profilima, Kek je doveo samo jednog kreativca. Jednog, ali izvanrednog ako Anas Sharbini barem približno dosegne razinu forme iz zadnje dvije sezone provedene na Kantridi.
Anas Sharbini spada u igrače koji ne udaraju po lopti isto kao većina ostalih igrača, njegova nesvakidašnja darovitost nije se realizirala kao što se očekivalo kada je otišao iz Rijeke. Zbog osebujna karaktera, fantastičnih mogućnosti i kontroverzi koje ga prate, Sharbini će od prvog dana igrati pod posebnim pritiskom. Posebice onog dijela navijača koji se još uvijek bave iracionalnim pozadinom Sharbinijeva odlaska s Kantride.
Prije svega, Sharbini će pod povećalom igrati zbog velikih očekivanja. Od igrača takvog tipa očekuje se da sam rješava utakmice, posebice na malenoj Kantridi gdje nije lako proći ni jednom napadaču kada se protivnička momčad organizirano zatvori. Na vrhuncu moći Sharbini je igrao u momčadi Zlatka Dalića, trenera kojemu je tadašnji predsjednik Robert Ježić dao neograničene ovlasti i koji je doveo igrače za specifičan način igre.
Dalićev nogomet na početku mandata oduševljavao je navijače, koji vole "give me five" taktiku. Atraktivna igra za pogodak više u pravilu počinje euforijom i završava zakašnjelom osviještenom reakcijom! Kada je momčad počela padati, ushićeno udaranje otvorenim dlanovima više nije pomagalo. Dok se momčad dizala, Sharbini je briljirao i dosegnuo status reprezentativca u najboljem razdoblju Slavena Bilića.
Kek je drugačiji tip trenera, njegov je nogomet strogo kontroliran. Nema euforije, ni depresije što je glavna karakteristika tzv. natjecateljskog nogometa. U tako predvidljivom nogometu od igrača poput Sharbinija očekuje se potez iznenađenja, završni pas ili udarac. Otprilike ono što je protekle sezone u momčadi Rijeke jedino Cesarec znao prezentirati. Takvi tipovi igrača u radnim momčadima poput Kekovih izgledaju kao svjetionici: pale se i gase u određenim vremenskim razmacima. Kad ih ne vidiš, momčad igra kao da tapka u mraku. Kada Cesarec i Sharbini zajedno budu igrali, obojica se neće moći skrivati pred obavezama.
Anas Sharbini vraća se počecima karijere u okolnostima koje mu nisu sklone kao u vremenima kada je Kantrida živjela u nogometnom transu, a Sharbini igrao na razini reprezentativca jedne od najboljih momčadi na EP-u 2008. godine. U načinu igre koji protežira Kek nije realno očekivati da se Sharbini vrati u vremena kada se igrao nogometa.
