Najbolji strijelac lanjskog izdanja vaterpolske Serie A ove će sezone odigrati svoj prvi završni turnir Lige prvaka u karijeri. Trideset i dvije godine su Marku Elezu, napadaču koji se preko svog splitskog Jadrana odnosno Savone i Brescije domogao kapice Primorja prošlog ljeta.
Nakon što je u Italiji protivničke mreže tresao ukupno sedamdeset puta dio je svojih vaterpolskih vještina iskazao i na Kantridi. Elez je dio kolektiva koji je ove sezone dosad osvojio tri trofeja, Primorjaši u Barceloni jurišaju i na četvrti - onaj jedini koji im nedostaje. U boju šest najboljih europskih momčadi na olimpijskom bazenu u katalonskoj prijestolnici Elez će riječkoj momčadi pokušati pomoći na najbolji mogući način. Nakon igranja na razini koja nije bila blizu svjetskog vaterpolskog vrha, to za jednog igrača mora predstavljati svojevrsni iskorak...
- Mi smo ove sezone već odigrali pregršt jakih i zanimljivih utakmica, takve će sigurno biti i ove u Barceloni. Očekuje nas polufinale, teška utakmica bez obzira na to o kojem se protivniku radilo. Dok čekamo protivnika u polufinalu ja mogu zaželjeti sreću Jugu kao drugom hrvatskom predstavniku u utakmici protiv Egera. Neće im biti lako, no bit će kako bude, kaže Elez.
Da se njega pita, Primorje bi u poluzavršnici imalo protivnika kojeg će pobijediti. Ne zamara se ni Elez previše kombinatorikom između dvije vatre, neugodnog Juga s kojim se Riječani poznaju 'u dušu' i nepredvidljivog Egera s kojim pamte samo dobre rezultate. Važno je dati ono najbolje iz momčadi, odigrati vrhunski vaterpolo i osvjetlati obraz riječkog i hrvatskog sporta.
- Mađari su imali nešto dužu pauzu nakon kraja svog domaćeg prvenstva. Mi smo s Jugom ušli u jedan žestok tempo tako da bi Eger mogao biti utoliko svježiji. Bit će to utakmica na pogodak razlike, mogla bi o pobjedniku presuditi sreća ili neki sitan detalj, rekao je Elez.
Primorjaši uživaju, još uvijek guštaju i plove na valu uvjerljive predstave u posljednjem susretu domaćeg prvenstva protiv Juga. Kako i ne bi, bila je to jedna od najboljih predstava ovog kolektiva, no sve to vrlo brzo valja zaboraviti i okrenuti se završnici europske sezone. Svi se nekako potajno nadaju novom trofeju, no za njega se treba dobro potruditi.
