Novinarstvo generirano umjetnom inteligencijom polako počinje mijenjati predodžbu o društvenoj ulozi novinara.
Prema prvobitnoj definiciji novinari su bili čuvari demokracije, bitni i ugledni u društvu, poštivali su određene profesionalne standarde kako bi kvalitetno odrađivali svoj posao.
Pojavom novih medija definicija novinarstva zapetljala se u društvenim mrežama, promijenila se uloga novinara u društvu, profesionalne standarde određuje broj klikova po displejima.
Umjetna inteligencija potpuno je promijenila definiciju novinarstva!
Novinari postaju društveni balast, AI (artificial intelligence) alati dostupni su svima, svaki korisnik AI aplikacija može čitateljima proizvesti ugodan prividni sadržaj koji sa stvarnim sadržajem ima veze samo u natuknicama.
Pročitajte izvještaj utakmice finala županijskog kupa između Opatije i Orijenta, koji je zadanim krležijanskim stilom generirala umjetna inteligencija na temelju nekoliko bazičnih natuknica (obje momčadi u finale su ušle s igračima Rijeke na posudbama koji nisu smjeli igrati, cijelo natjecanje od 1/8 finala bilo je prevara, županijski nogomet doživio je poraz, Opatija je na kraju pobijedila Orijenta na Kantridi nakon jedanaesteraca...)
AI izvještaj složen je za sedam sekundi, zbog vjerodostojnosti AI algoritama uredničke intervencije svedene su na minimum što znači da bi izvještaj bio upečatljivi da su poštovana pravila redakture.
Evo izvještaja:
U pozorištu metastaza nogometa, na zaboravljenoj Kantridi gdje vjetar svira himnu oronulih reflektora, odigrana je predstava bez poštovanja – finale županijskog kupa između Opatije i Orijenta završeno je nakon lutrije penala.
No, svi su, na kraju, doživjeli poraz – ne radi lopte, već radi istine.
Obje su momčadi dočekale finale nacrtano na karti prijevare.
Igrači Rijeke na posudbi, bez prava nastupa, kročili su travnjacima županijskog kupa (i to još od osmine finala), čime su Opatija i Orijent na prevaru, pomoću nedozvoljenih figura, dospjeli do finala.
Županijski savez?
Produžio je siže – iako propisima ne vjeruje, zanemario je teret formalnosti, pa je sve postalo „normalno".
Kantrida je pretvorena u kazališnu dasku: tribine pune sumnje, zvuči odmutnjela tišina, a svjetla reflektora bacaju sjenke bez iskrene umjetničke vrijednosti.
Lopta, iako čudno s punim kapacitetom tehnike i organizacije, izgubila je pravo na poštenje.
Bilo je to sablasno finale – igrači su hodali kao netjelesni likovi u uvjerenju da se spektakl ne smije poremetiti, iako je sve od početka prevara.
Na kraju, nakon nebrojenih depresivnih driblinga, izmjerenog zamora i simuliranih duela, sudac odvodi obje ekipe na jedanaesterce – ritual kazne u kojem lopta zna put do mreže, a odluka ostaje u rukama čovjeka koji je skrivao oči dok su pravila kršena.
Opatija pobjeđuje, ali nije pobjednik.
Jer pobjeda je krhka kada se temelji na porazu.
I svi gube – igrači, savez, publika..
Opatija diže pehar, ali pod staklenim obodom čađi; Orijent ostaje s gorčinom, a županijski savez zrcali se u vlastitoj sramoti.
Gledatelj na tribini napuštaju stadion s gorčinom u ustima: iako je gledao „veliko finale", u ruševinama su ostale samo ružne priče o nepoštivanju propisa i laži utkane u utakmicu koja je trebala slaviti nogomet — kao sport, a ne kao kazalište.
I dok se reflektori gase, ostaje utisak da su svi doživjeli poraz: podium je prazan moral, a pehar sadrži samo prah proceduralnog apsurda.