Niko Datković u poljskoj Cracoviji odrađuje drugu sezonu koja nije dobro počela ni za klub, ni za riječkog stopera.
Cracovia se na početku sezone nalazila na dnu ljestvice, Datković je više sjedio na klupi nego igrao...
Previranja u svlačionici trajala su desetak kola, Datković je počeo standardno igrati, a Cracovia je Novu godinu dočekala na 9. mjestu, nadomak plasmana u Ligu za prvaka...
- Ljetos je otišlo puno igrača, Piąteka svi znaju otkada je otišao u Genou, kapetan Čovilo otišao je u Lugano,... Dosta je novih igrača došlo, trebalo se sve posložiti iako je trener ostao isti. Morali smo se bolje upoznati, mislim da je to glavni razlog za loše rezultate na početku sezone. Tražili smo stil igre, ritam... Kroz taj period momčad se dosta rotirala dok se nije profilirala najbolja momčad, govori Datković.
Krzysztof Piątek je trenutačno drugi strijelac (13) Serije A iza Cristiana Ronalda (14) iako igra u prosječnoj momčadi Genoe, takvog igrača nije lako nadomjestiti:
- Sigurno da nije! Znam njegove kvalitete, bio sam optimist kada je otišao u Italiju, ali nisam očekivao da će se tako brzo prilagoditi talijanskom nogometu. Poznajem ga dobro, znam da ima kvalitetu za talijanski nogomet, ali očekivao sam da će mu trebati barem pola godina da se prilagodi. Taj dečko razmišlja o golovima dok spava! Puca iz svih pozicija, u kaznenom postoru je nedodirljiv, zabija iz svih pozicija, 'oćeš glavom, ' oćeš nogom, nabraja Datković.
Tako kvalitetan igrač dovoljno govori o kvaliteti Cracovije i poljske lige, koja ovako izgleda u usporedbi s hrvatskom ligom:
- U usporedbi s našom ligom ovdje je prednost što ima kvalitetnijih igrača što se tiče tehničkih mogućnosti, ali svima koji dođu igrati u Poljsku prvi je problem fizička sprema. Nevjerojatno se puno trči, svi su fizički vrlo jaki, dueli su puno jači nego u hrvatskoj ligi, meni je trebalo nekoliko mjeseci da se prilagodim. Na početku sam disao na škrge na treninzima, sada točno osjećam koliko sam spremniji nego kada sam došao. Imam osjećaj da bih fizički mogao igrati bilo koju drugu ligu bez problema. Ovdje izgleda da gledaš englesku ligu, gdje se non-stop trči gore-dolje, govori Datković.
Niko Datković ima 25 godina, do sada je igrao za Rijeku, dvaput za Speziju, Lugano, Craiovu, Cracoviju... Previše je klubova promijenio da bi u razvojnom procesu mogao steći kontinuitet:
- Sigurno da sam u određenim trenucima karijere griješio, ali gledam na to kao na pozitivno iskustvo. Promijeniti pet liga do 25. godine nije malo, ali u svakoj ligi nešto sam naučio, promijenio sam dosta trenera i od svakoga sam nešto naučio. Tek sada vidim koliko mi to znači u igri, počeo sam igrati pametnije i staloženije, bolje čitam igru, bolje raspoređujem snagu tijekom utakmica, naglašava Datković.
Stoperi u pravilu kasnije sazrijevaju, Datković tek ulazi u najbolje igračke godine:
- Ne znam je li to sreća ili nesreća, u svakom klubu u kojemu sam do sada igrao osim u Luganu imao sam veliku konkurenciju. Naučio sam se nositi s pritiskom i konkurencijom, što te na kraju čini boljim igračem. Možda u nekim trenucima karijere nisam igrao dovoljno, ali sada se znam nositi s pritiskom. Konkretno, u Cracoviji nas trojica stopera konkuriramo za dvije pozicije. Na klupi trenutno sjedi prošle godine najbolji stoper, koji je postigao osam golova. Na početku ove sezone bio je kapetan, pucao je penale... Sjedi već desetak utakmica na klupi što dovoljno govori o konkurenciji na našim pozicijama. Isto je bilo u Speziji, gdje smo imali najbolju obranu lige, isto je bilo u Rijeci i Craiovi... U svemu tome ima pluseva i minusa, svaka je utakmica novo dokazivanje, nemaš pravo na pogrešku. Osjećam na sebi da sazrijevam, puno sam dobrih stvari izvukao iz stečenog iskustva. Jedini je problem da imaš jako malo prava na pogreške kada imaš takvu konkurenciju. Nema puno slobode u igri, volio bih da češće mogu iznositi loptu, kada uvijek možeš pogriješiti. Volio bih kada bih mogao spustiti ručnu kočnicu, da steknem veće pravo na pogrešku. U ovakvoj konkurenciji gleda se svaka pogreška, naglašava Datković.
U 25. godini Datković sigurno nije dosegnuo vrhunac u karijeri koja se krivudavo razvijala:
- Bilo je malo i nesreće u karijeri, do sada sam uvijek na teži način dolazio do nečega. Gledam to na pozitivan način, izgradio sam se kao osoba i kao igrač. Možda sam mogao zaraditi više novaca u nekom boljem klubu, ali zadovoljan sam s ovim što sam ostvario s obzirom na okolnosti. Gledam na sadašnju poziciju kao na odskočnu dasku! Drago mi je da sam promijenio nekoliko država, takve promjene odgovaraju mom karakteru, kazuje Datković.
Niko je izdanak zadnje generacije mladih reprezentativaca Rijeke (Močinić, Sluga, Miloš, Čulina, Živulić, T. Datković ... ) od kojih je danas samo Simon Sluga ostao u klubu. Otada Rijeka nije iznjedrila ni jednog mladog reprezentativca:
- Problem je da je u klub ušao novac čime je počela lijepa priča, a time se nametnula potreba za rezutatima. U takvom okruženju morali bi se sustavno stvarati mladi igrači, koji moraju dobiti priliku i koji se moraju istrpjeti. Sve kreće od selekcije u omladinskom pogonu, u Rijeci sigurno ima talenata, uvijek ih je bilo i bit će ih, ali jednostavno ne dobivaju prilike. Mi smo počeli igrati za prvu momčad, kada nije bilo novaca u klubu. Kada u klub uđe novac, gleda se samo rezultat što je normalno. Očito nije bilo dovoljno prostora da bi se istrpio neki mladi igrač što će klub sada pokušavati raditi, kaže Datković.
Visoki kriteriji u Rijeci nisu spriječili praktično cijelu Datkovićevu generaciju da se dokažu u različitim europskim klubovima, neki su tijekom karijera postali igrači boljih klubova (Miloš/Benfica, Živulić/V. Plzen) od Rijeke koja danas ne može iznjedriti ni standardnog igrača nekog slabijeg kluba hrvatske lige:
- Bili smo jako dobra generacija koja je dobila priliku igrati u Rijeci, mislim da smo prilike iskoristili najbolje što smo mogli i znali. Prema kvaliteti zaslužili smo da nešto napravimo u karijerama iako mislim da smo mogli više pružiti u Rijeci da su okolnosti bile malo drugačije, smatra Datković.
Karijeru Nike Datkovića svakako je obilježilo njegovo inzistiranje da ode iz Rijeke po cijenu trčanja krugova na Rujevici do isteka ugovora:
- Postoji samo jedan razlog! Znao sam ne bih igrao, morao sam biti za dva koplja bolji od drugih da bih tada igrao. Bio sam u razdoblju karijere kada sam trebao igrati, htio sam otići negdje gdje ću biti sigurniji da ću igrati. Bio sam uvjeren da u onakvom okruženju neću igrati bez obizra što su me ljudi u klubu uvjeravali u suprotno. O gospodinu Keku imam jako dobro mišljenje kao treneru, ali ni u jednom trenutku nisam osjetio njegovo povjerenje, ističe Datković.
Gdje god da bude igrao do kraja karijere, Datkoviću preostaje da se jednom dokaže u HNL-u, po mogućnosti u Rijeci:
- Sigurno da imam takvu želju, Rijeka je moj klub. Želio bih se jednog dana vratiti u HNL ako bude interesa. Imao sam ponudu Osijeka koji mi je nudio duži ugovor, ali tada sam odabrao Poljsku. Volio bih se jednom vratiti, zaključuje Datković.
