Diego Živulić statistički je postao najbolji igrač rumunjske Superlige po broju presječenih dodavanja protivnika i po broju dobivenih zračnih duela, obje karakteristike krase vrsne defenzivne veznjake.
- Što mi to znači? Dobro pitanje! Možda bi više značilo da sam koju godinu mlađi, možda bi mi to išlo više u prilog! Zadovoljan sam formom, ti mi pokazatelji daju do znanja da se još uvijek mogu dobro nositi s mlađim igračima, da se s pravom vidim u nogometu još nekoliko godina ako bude zdravlja, govori Živulić.
Živulić je bio ponajbolji igrač momčadi Otelul Galatija, koji je sezonu završio na drugom mjestu u Ligi 10 doigravanja za ostanak, u razigravanju šest najboljih rumunjskih momčadi prvak je postao FCSB, koji je bio nositelj u ždrijebu 2. pretkola Lige prvaka.
Za dvije i pol sezone Živulić je odigrao 91 utakmicu, prošlu sezonu standardno je odigrao na visokoj razini:
- Vremenski sam se duže zadržao jedino u Žlinu, ali sam tamo imao dosta problema s ozljedama, operacijama... U Rumunjsku sam došao praktično pred kraj karijere kod trenera Dorinela Munteanua (jedan od najboljih rumunjskih igrača svih vremena, op.a.), ovdje sam najviše sazrio, malo sam se presložio u glavi što se tiče nekih stvari koje ranije nisam tako shvaćao, ustalio sam se u momčadi i zadovoljan sam. Ovdje se već treći trener promijenio, još uvijek igram u početnom sastavu. Otelul Galati ima dugačku tradiciju, grad je velik, ljudi žive za nogomet, klub uvijek teži biti što je moguće više na ljestvici. 'Ajmo reći da guštam pod stare dane, jako me poštuju, pričam rumunjski normalno na televiziji, dobro sam se snašao pod stare dane, govori Živulić koji je u ožujku navršio 33. godine što nisu godine kada igrači razmišljaju o mirovini.
U 33. godini igrači u današnjem nogometu ulaze u najbolje godine, posebice veznjaci:
- Istina je da se srušila starosna barijeru, nisi više star s 33 godine. Tržište dosta toga diktira! Igrači počnu gubiti na vrijednosti iznad 30 godina, ali možeš opstati ako imaš dobar CV, ako te klub treba, ako ne traži samo mlade igrače. Važno je zdravstveno stanje, sve ostavlja traga na duge staze, nema baš puno igrača kao što je Luka Modrić. Ja sam zadovoljan ovdje, igram ozbiljnu ligu. Evo, FCSB se pojačava, kažu da napadaju ulazak u Ligu prvaka, ističe Živulić.
Počeo je igrati nogomet u HNK-a Rijeka za koju je odigrao nekoliko utakmica u mandatu Elvisa Scorije, kao mlad igrač igrao je na posudbama u Orijentu i Pomorcu, od 2014. godine igra u inozemstvu, komplicirane ozljede bitno su usporile njegov igrački razvoj.
- Istina, ali takvi problemi pomaknu neke druge stvari u životu, ne toliko na sportskom planu koliko privatno, čovjek na neke stvari u životu počne gledati drugačijim očima. Ponekad ozljeda može značiti korak unatrag u sportskom životu, ali korak naprijed u privatnom životu. Znam da može zvučati suludo, ali ozljeda može čak i pozitivno utjecati na karijeru ako si realan, objektivan i svjestan nekih stvari, govori Živulić.
Prvo je Živulić iz Rijeke otišao u češkog drugoligaša Žlin, gdje su ga zapazili skauti najboljega češkoga kluba Viktorije Plzen za koju je odigrao 10 utakmica prije nego što je otišao u ciparski Pafos, pa poljski Slask, mađarski Diosgyori, sjevernomakedonsku Bregalnicu, slovenski Tabor Sežanu.
Usput je toliko tečno naučio govoriti češki, poljski i rumunjski da se bez problema sporazumijeva pred tv-kamerama, podrazumjeva se da zna govoriti engleski, dok su mu hrvatski i talijanski tzv. materinji jezici.
Iako je 11 godina u inozemstvu uspio je paralelno voditi akademsku karijeru, studirao je na Visokoj poslovnoj školi PAR u Rijeci, obranio je diplomski i postao baccalaureus nakon tri godine studiranja.
- Čekao sam da se otvore četvrti i peti stupanj, pa da nastavim studij. Nisam još upisao viši stupanj, malo sam zapostavio akademsku karijeru zbog drugih planova. Upisao sam se i na trenersku akademiju dok sam igrao u Sloveniji, zamrznuo sam status otkada sam u Rumunjskoj, moram biti fizički u Hrvatskoj da bih polagao ispite, kazuje Živulić.
Tko god malo bolje poznaje Živulića, ne sumnja da će kad-tad završiti sve što je planirao u akademskoj karijeri, za sada je ugovorom vezan za Otelul Galati do ljeta 2026. godine.
- Pri kraju prošle sezone rekli su mi da bi htjeli produžiti ugovor na godinu dana, trenutno sam na pripremama pa ćemo vidjeti hoćemo li se dogovoriti. Bio sam prošle sezone u pregovorima s dva hrvatska kluba, neću ih spominjati, samo ću reći da nisu iz kruga TOP-3. Nisam više mogao čekati iako sam se želio vratiti doma, želja za povratkom uvijek postoji, ali neću forsirati nešto što nije realno. Do 30. lipnja mogu raskinuti ovdje ugovor, trenutno se ne nazire neki drugi klub u kojemu bi mogao nastaviti karijeru, zaključuje Živulić.