Iako spadaju u onu kategoriju klubova iz prvog jakosnog razreda kuglačice Mlake zbog novih tumačenja strožijih mjera Nacionalnog stožera civilne zaštite neće moći igrati utakmice.
- To je malo smiješno, ali tako je kako je. Trenirati smijemo, to nije upitno, ali rečeno nam je da im se čini da smo kvalificirani kao pojedinačni sport pa za nas vrijedi pravilo da smijemo trenirati, a ne smijemo igrati. Mi ligu imamo 35 godina i što reći. Prije je bilo zatvoreni prostori - otvoreni prostori, sada je pojedinačni sportovi - ekipni sportovi. Po novom pojašnjenju najviše smo izgubili mi i boćari. Smijemo trenirati, ali ne smijemo igrati, govori Tonči Mikac, alfa i omega jednog od najboljih europskih kuglačkih klubova i profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Ono što su do sada odradile, djevojke Mlake odradile su odličnim uspjehom, devet utakmica – devet pobjeda.
- Da, devet pobjeda iz devet utakmica. U prošloj sezoni 18 iz 18 utakmica. Sredinom prvenstva prije dvije sezone smo izgubili posljednju utakmicu, tako da imamo više od 30 pobjeda za redom. Uživamo u pobjeđivanju. Sve klubove volim i cijenim, volim i sport i kuglanje, ali ako se baviš nekim poslom moraš pokušati biti najbolji koliko se to može biti. Sada više nije vijest kada pobjedimo, nego kada malo podbacimo, kada ne srušimo čunjeva koliko smo možda trebali, našalit će se Mikac.
Mlaka je jedan od rijetkih klubova, naravno ne i jedini, koji iznimnu pažnju posvećuje radu s mladima.
- Pokušavamo. To nam je sportska politika. Selekcija je čitava išla tako da u klubu budu što mlađe, ali perspektivne djevojke. I onda ih malo doradimo. Imamo jako dobru ekipu, ponosno će ustvrditi Mikac.
Svi se žale da nema djece, može se samo zamisliti kakva je onda situacija u kuglanju.
- Isto nema djece. Kao niti u drugim sportovima, moraš malo po školama, uvijek si sretan ako ih dođe deset i na kraju ostane dvoje. Izvučeš ono što se može izvući, na kraju se naprave i dodatne selekcije, takav smo klub sada da je svakom čast i zadovoljstvo doći u klub ako ga se zove, tako da mi zagrabimo i u dodatne selekcije izvan Rijeke. Kada prođu generacije nakon nekog vremena moraš raditi novu. I to je stalni posao. Onaj kome se to neda raditi, onaj tko to ne voli, on to ne radi. To mora raditi netko tko to voli raditi, govori ovaj izniman kuglački stručnjak.
Koronavirus je traga ostavio i na kuglanju.
- Nakon prošle sezone, kada smo osvojili i Svjetski kup, odgodilo se finale Lige prvaka, a uvjeren sam da bismo to osvojili jer smo došli u dominantnu poziciju. Ove sezone od četiri velika natjecanja mi igramo samo jedno. Odgodio se Svjetski kup, završnica Lige prvaka, domaći kup i igramo samo domaće prvenstvo. Eto, tako se reflektiralo. Čim imaš manje natjecanja i entuzijazam splasne, igračice nemaju dovoljno jasnu perspektivu, nema međunarodnih natjecanja, nema reprezentacije. Igraš, trudiš se i treniraš, a nisi do kraja siguran zašto. A sve su naše cure ambiciozne, željne rada i napretka, a onda im ne dopustiš da to negdje pokažu. Nema natjecanja i svi su nekako bezvoljni, a sport to ne trpi. Koronavirus nam je malo zagorčao život, svi jedva čekamo da to prođe i da na jesen 2021. godine starta normalna sezona. No, dobro je što nismo imali masovan prodor koronavirusa i da nam utakmice nisu previše odgađane. Imali smo jedan dodatni termin za odgođene utakmice i to smo sve porješavali. No, sad su nas zatvorili, zaključit će Tonči Mikac.
