Šahist Marin Bosiočić nabolji je sportaš Grada Rijeke za 2019. godinu u izboru Riječkog sportskog saveza.
Druga je ovo godina zaredom da je najbolji riječki sportaš šahist, nakon Ivana Šarića titulu je ponio Marin Bosiočić.
- Baš mi je drago zbog toga. Ponosan sam jer dolazim iz šaha. Kad igraš na turnirima, dobivaš šahovske nagrade, a ovo se priznanje odnosi općenito na sport, tako da mi je veliko priznanje, počeo je riječki šahist Marin Bosiočić.
U 2019. godini Bosiočićevi najznačajniji rezultati su - osvajanje naslova prvaka Hrvatske, peto mjesto s hrvatskom reprezentacijom u Gruziji, drugo mjesto na jakom turniru Mira i srebrna medalja na trećoj ploči.
U šahu se vrlo teško probiti među najbolje jer je konkurencija izuzetno jaka, a vani se puno ulaže u šah.
- Van šahovskog svijeta teško je uopće predočiti kolika je konkurencija. U nekim se zemljama jako puno ulaže u šah, na primjer u Kini, Indiji, Americi koje su svjetske velesile, ali i u europskim velesilama, Njemačkoj, Francuskoj. U nekim zemljama postoji sistem rada od malena s igračima. Kod nas šah ovisi o volji roditelja i obitelji, koliko su spremni financirati i podupirati plus rad u klubovima. No, nemamo sistem kao neke velesile, poput Rusije koja je najbolji primjer, pojašnjava Marin Bosiočić.
Igranje šaha zahtijeva pripremu, ne samo na šahovskoj ploči nego fizičku spremnu kako bi se izdržali napori turnira.
- Teško je reći koliko vremena mi treba. Kada je gust raspored, pokušavam se fokusirati na bitne stvari, a kad sam mjesec dana doma, onda ima više vremena za veći rad. Pazim na svježinu, da dođem optimalno odmoran, ali u pripremnom razdoblju je bilo po šest, sedam sati dnevno šaha, samo igranje i treniranje, kaže riječki šahisti.
Bosiočić je na korak do ulaska među sto najboljih svjetskih šahista.
- Sada sam 101. na svijetu, što je vrlo značajno jer se teško probiti i trebalo mi je dosta godina da uspijem. Šahisti u Top 100 dobivaju pozive na ozbiljnije turnire i na tom bih se nivou želio stabilizirati. Ako bude moguće, želim ući u Top 50, a Top 25 to je već super. Jako se teško probiti u to najbolje društvo, jer ima jako puno šahista koji puno ulažu, imaju trenere, rade. Ja imam potporu kluba i kao reprezentativac mogu izaći na kraj, ali ulaz u Top 25 je težak i zahtjevan, dodaje šahist.
Marin Bosiočić za šah se odlučio u ranom djetinjstvu.
- Prvi je krenuo moj brat koji je bio zainteresiran za šah, a onda sam došao s njim u klub. Ja sam ostao, zavolio sam igru, a kad si dijete, želiš samo raditi ono što voliš. I velemajstorska titula je došla kao plod ljubavi prema sportu, nikad ja nisam osjećao neki napor ili pritisak da moram. Od kada sam postao profesionalac trebam ulagati dodatne napore da budem što boljim, kaže Marin Bosiočić.
Na svom šahovskom putu, Bosiočić je imao neprocjenjivu potporu struke.
- Želio bih im se svima zahvaliti. To su Goran Mufić i Šahovski klub Junior u kojem sam prvo počeo igrati. Zatim Goran Antunac koji mi je jako puno pomogao kad sam bio junior i sada kada sam senior. Šahovski klub Rijeka na čelu s predsjednikom Srđanom Zelenikom koji je sve ove godine bio sa mnom i da se nisam dobro osjećao u klubu sigurno ne bi bilo ovih rezultata, zaključio je najbolji sportaš Grada Rijeke.