Cartagena i Huesca odigrali su bez pogodaka utakmicu 23. kola druga španjolske LaLige, međusobno su igrale dvije momčadi koje imaju ambicija sezonu završiti među prvih šest u zoni play-offa za prvu ligu.
Toni Datković u dresu Cartagene igrao je protiv momčadi bivšega kluba s kojim je 2020. godine ostvario plasman u prvu ligu prije nego što se kratko vratio u Lokomotivu, Cartagena trenutalno zaostaje samo dva boda za šestim klubom na ljestvici:
- Tijekom cijele prve polusezone do zadnjih kola bili smo stalno u zoni play-offa, zadnja dva, tri kola smo ispali iz kruga momčadi koje su u zoni play-offa, ali malo zaostajemo. Ovdje su svi počeli pričati o prvoj LaLigi, gradi se ogroman sportski centar, puno se ulaže u nogomet, klub raste i normalno je da postoje ambicije igrati prvu LaLigu. Sada smo malo ispod crte, ali liga je vrlo izjednačena. Dobiješ dvije utakmice zaredom i odmah si u vrhu, izgubiš dvije utakmice zaredom i odmah si u kanalu. Čekamo da nam dođu tri, četiri pojačanja, otišla nam je dosta igrača ove zime, fali nam kvalitete u napadu. U klubu se stalno priča da je ambicija plasman u play-off, kaže Datković.
Koliko je Cartagena udaljena od vrha prve LaLiga pokazala je nedavna utakmica u kupu protiv Villarreala, u prvom poluvremena Cartagena je nadigrala moćnog protivnika i povela 1:0, u drugom poluvremenu primila je čak pet pogodaka:
- Bili smo prezadovoljni kako smo igrali prvo poluvrijeme. U drugom smo dijeli odmah primili gol i onda pali, vidjelo se neiskustvo. Vidjeli smo kako je igrati protiv ponajboljih momčadi na svijetu, Villareall je vrlo jak, pobjedio je Real Madrid nedavno, čim smo u nastavku utakmice izgubili glave, više im nismo mogli parirati, govori Datković.
Toni Datković dovoljno je dugo u španjolskom nogometu da bi mu navijači nadjenuli nadimak El Sicario!
Naziv sicario diljem svijeta nema baš afirmativno značenje otkada se tako nazivaju plaćeni ubojice u kolumbijskim kartelima:
- Ovdje ima sasvim drugo značenje, mene više nitko u medijima ne naziva po imenu nego po nadimku, tako su me prozvali navijači koji su mi darovali transparent s nadimkom El Sicario. Kada me pozdravljaju s tribina, nitko me ne zove po imenu nego po nadimku, čak i su pjesmu smislili, kaže Datković.
Prije nego što je došao u Cartagenu, Datković je kratko igrao u Real Salt Lakeu zajedno s Damirom Kreilachom, ali nije više Amerika obećana zemlja za današnje generacije mladih Pažana:
- Kada sam otišao u Real Salt Lake, već nakon pet mjeseci sam se htio vratiti u Španjolsku, time je sve jasno. Ovdje se osjećam kao doma, u Cartageni je kao da sam na plaži na Pagu, sunčano vrijeme tristo dana godišnje, djeca uživaju, hrana je fantastična. Ovdje je onako kako sam zamišljao kada sam planirao gdje bih želio živjeti vani! Ljudi su me prihvatili, u klubu me cijene. Kada razmišljam o budućnosti, što se načina života tiče, volio bih s Cartagenom ući u prvu ligu i igrati ovdje do kraja karijere, ne treba mi ništa više u životu, naglašava Datković, koji je nedavno počeo nositi kapetansku traku Cartagene.
Ovih dana u posjetu s obitelji stigao je stariji brat Marin, koji je nakon šest godina stanke opet počeo igrati za matičnu Novalju:
- Dolazi na treninge, gleda što radimo i sve zapisuje, polaže za trenera i sav je u tome. Kada se vozimo s treninga doma, stalno pričamo o tome što i kako radimo na treninzima. Možda otok Pag dobije još jednog kvalitetnog trenera, kazuje Datković.
Toni i Marin potekli su u nogometnoj obitelji iz Metajne na Pagu.
Otac Ivica kao igrač afirmirao se u Orijentu prije nego što je prvoligaški nogomet igrao za Pazinku i Zadar, kao trener vrhunac je doživio na klupi prvoligaša iz Zadra.
Toni i Marin nogometno su školovani u Rijeci.
Toni nikada nije dobio priliku igrati za prvu momčad Rijeke dok je Marin u mandatu trenera Alena Horvata debitirao za prvu momčad prije nego što je odustao od profesionalnog nogometa za razliku od Tonija koji je ostvario zavidnu karijeru:
- Njemu se više svidjelo uživati na Pagu preko ljeta nego trenirati, ha, ha..., poručuje paški El Sicario.
