Nekoliko trenutaka nakon što je završila četvrta utakmica finala doigravanja za prvaka Hrvatske u košarci, odnosno nekoliko trenutaka nakon što su košarkaši Zadra započeli slavlje, kamera MaxSport televizije časkom se zaustavila na Antoniju Jordanu, koji je duboko emotivno proživljavao poraz u produžetku.
- Emocije su proradile. Znali smo da nemamo pravo na grešku, kao što smo znali da će nam svaka iduća utakmica biti velik pritisak. Treću utakmicu smo uspjeli dobiti, u subotu smo prenervozno ušli u uutakmicu, tek nakon sedam, osam minuta smo se malo pribrali i počeli igrati kako znamo. Težak poraz, vodili smo čitavu utakmicu osim tih uvodnih nekoliko minuta i produžetka. Žao mi je što smo na taj način izgubili, bez obzira na naše greške i gluposti u igri, a nije da ih nije bilo, mislim da smo bili bolji. No, na kraju dana Zadar je pobijedio 3:1, pokazali su se u ovom trenutku kao bolja momčad i na tome im čestitam, započet će Antonio Jordano, uz Vitu Kučića jedan od dvojice Riječana u redovima Splita, koji je u četvrtoj utakmici finala doigravanja za prvaka sa 13 poena bio drugi strijelac svoje momčadi.
Pogodio je Jordano četiri trice iz devet pokušaja, neke od njih bile su u presudnim trenucima, ali na kraju nije pomoglo njegovoj momčadi, a upravo to saznanje može biti mala utjeha, kao i činjenica da je iza njega lijepa sezona.
- U jednu ruku iza mene je odlična sezona, to je istina. No, imam velika očekivanja i od sebe i od momčadi za koju igram. Trenutačno sam nezadovoljan, ali glupo je reći da sam nezadovoljan. Kada malo odvrtim film unazad, odlično smo otvorili sezonu, pa smo doživjeli nagli pad, pa je smijenjen trener Rimac, pa je došao Veljko Mršić, nakon toga smo osvojili Kup i donijeli prvi trofej u Split nakon dvadesetak godina. S te strane kada gledam, zaista ne možemo biti nezadovoljni. A s druge strane, u sebi osjećam tu neku gorčinu i taj neki stres jer mislim da smo kao momčad mogli puno više napraviti. I što se tiče ABA lige, a naravno i što se tiče našeg prvenstva. Mogu biti zadovoljan i zbog toga što sam još jednu sezonu nešto osvojio, pogotovo u Splitu koji je dugo čekao na trofej, ali ostaje ipak ta neka praznina.
Nedostaje samo ona trešnjica na torti.
- Otprilike. Komad torte i trešnjica.
Jasno je da se samo po sebi nameće iduće pitanje, ono što sada slijedi, ostaje li Jordano u Splitu, vraća li se možda u Rijeku, kako je doživio Kvarner ove sezone, ipak je Kvarner njegov matični klub.
- Što slijedi? Slijedi to da napokon idem malo kući, supruga i sin me čekaju u Osijeku, trenutačno su mi oni prioritet, jedva čekam malo odmoriti uz njih. Ostajem u Splitu, imam ugovor s klubom i jako se dobro osjećam. Osjećam podršku i kluba i ljudi oko kluba i naših malobrojnih navijača. Zadovoljan sam, ostajem i drago mi je da ostajem jer smatram da imamo nedovršenog posla. Gledam stalno u tu plaketu „sudionik finala“, ona mi je najveća motivacija za iduću sezonu. Kvarner? Kvarner je klub u kojem sam započeo karijeru, drago mi je da se nakon godina lutanja stabilizirao, vratio u Premijer ligu i pokazao da je među četiri, pet najboljih momčadi u Hrvatkoj. Rijeka zaslužuje imati takvu momčad. Drago mi je da se tu okupio gro ljudi koji su svi bili u košarci, koji znaju košarku i koji znaju kako klub treba voditi. Nadam se, kao i većina košarkaške javnosti, da će ta priča samo rasti. I vjerujem da će tako biti, ipak su tu ljudi koji gledaju i na dobrobit košarke i sporta u Rijeci.
Reprezentacija je dobila novog izbornika, Tomislav Mijatović naslijedio je Josipa Sesara.
- Na zadnjem okupljanju sam bio, naravno da se nadam pozivu. To je kruna rada. Kada si u krugu reprezentacije, kada možeš igrati i trenirati s najboljima, nema veće časti od toga. Svatko se tome nada, a vidjet ćemo što će biti. Ako poziv dođe, ja sam tu. Ako ne dođe radit ćemo i dalje još jače, zaključio je Antonio Jordano.