Ovo nije još jedna "lijepa sportska priča".
Ne zato što nije lijepa, nego isključivo zbog toga što takav izraz danas pretežito označava ruganje.
Sportski kolektivi u velikim gradovima su u problemima, a što onda reći za manje sredine koje su od tih većih gradova prilično udaljene.
Nadate se dvjema situacijama.
Bogatom meceni koji će naći neki interes u financiranje vašeg kluba i uz pomoć love dovesti kvalitetu ili jednostavno se bazirati, kao i 99 posto klubova u našoj zemlji, na svoj omladinski pogon.
Senj u jednoj i drugoj priči ne kotira dobro.
Teško je nekog igrača financijski zadovoljiti da, primjerice, iz Rijeke na put potroši sat vremena vožnje, odradi utakmicu ili trening i onda na put potroši novih sat vremena.
U drugoj priči stvar je problema demografije.
Kroničari u Senju reći će vam da su sretni ako se upišu dva razreda prvašića, u svakom po petnaestak učenika.
Odvojite dječake i djevojčice.
Od tih dječaka odvojite one koji odu u nogomet, one koji odu u rukomet i one koje jednostavno sport ne zanima.
Ostajete na minimalnoj "supstanci" od koje možete stvoriti nešto.
Senj je ove godine ušao u Prvu ligu.
Na krilima "Štokićevih beba" koji je s nekim igračima još od mini rukometa (Janušić, Ivan i Ante Barbić, Krajcar, Deželjin, Krmpotić, Sukurica... da se ne uvrijede neki koji možda nisu spomenuti) i uz pomoć Darka Jeličića – Bosketa, karizmatične ikone ne regionalnog, nego hrvatskog rukometa koja zaslužuje poseban osvrt, svladao je sve prepreke i našao se u višem rangu.
Treba napomenuti da se čak pet igrača Senja nalazi na popisima mladih reprezentativnih selekcija Hrvatske, a recimo ime Ivana Barbića debelim slovima je ubilježeno u bilježnicama PPD Zagreba.
Uprava je stala iza mladaca, dala im punu podršku, ali i osjećala da bi kadar bilo dobro ojačati s pokojim iskusnjakom, da stane na loptu kada zatreba.
Klubu su se pridružili Žunić i Kačanić, "šaptač psima" Montanari i dvojac iz Crikvenice Stanić i Matejčić.
Kemija se brzo stvorila, a Senjani su i više nego odlično prihvatili projekt.
Oformila se navijačka skupina "Garage Boysi" koja radi fantastičnu podršku i čine "senjsku bombonjeru" neosvojivom tvrđavom (5 pobjeda i jedan remi s Buzetom).
Problem Senja je što nakon srednje škole mnogi igrači odlaze na daljnje školovanje.
Destinacije su Rijeka, Zagreb...
Roster od sezone do sezone jako varira, a u Senju su svjesni da je nemoguće nekoga zadržati.
Zato autor ovog teksta riskira da mu sljedeće godine u ovo doba netko kaže: A gdje ti je sad ta tvoja lijepa priča?!.
Prošle subote pao je Karlovac, a utakmica je imala i humanitarni karakter, klub se pridružio akciji "Mosa bavlju", lani se skupljao novac za Milu Rončević.
Treneri u klubu i dalje će pokušavati od male kvantitete stvoriti određenu kvalitetu, bit će slabijih sezona, ali i uspješnih kao što je ova.