Otok Krk se možda ne može pohvaliti golemim brojem atletičarki i atletičara, ali to zato kompenziraju – kvalitetom.
Ma koliko to možda i čudno zvučalo, najsvestraniji mladi hrvatski atletičar dolazi upravo sa Zlatnog otoka.
Fran Bonifačić, član Atletskog kluba Krk, državni je mlađeseniorski rekorder u desetoboju, a pred ovim 21-godišnjim studentom druge godine poduzetništva na Veleučilištu u Rijeci tek su najbolje atletske godine.
Bonifačićev je trener Petar Kurtović, koji je svojedobno bio prvi trener olimpijske pobjednice Sare Kolak.
Uvijek kada bi se o Sari na počecima njezine karijere govorilo, Petar bi naglašavao koliko su nevjerojatne njezine mogućnosti.
Dakle, kada Petar Kurtović za Frana Bonifačića kaže da je izniman potencijal, onda mu treba vjerovati.
- Što se faksa tiče sve ispite dajem u roku, uspijevam uspješno kombinirati sve obaveze. Dobro, treninzi mi traju malo duže, ali stižem sve, započinje ovaj razgovorljivi 21-godišnjak, kojega je njegov trener okarakterizirao kao marljivog i iznimno inteligentnog mladića
Fran je atletiku otkrio kao dječak, prvi put na Olimpijadi dječjih vrtića, a kada se osnovao Atletski klub Krk krenuo je stopama jedne svoje prijateljice, napustio je nogomet, što samo dokazuje na šta su sve muškarci spremni zbog žena i danas je tu gdje je.
- (ha, ha, ha) Da, da. Trenirao sam nogomet, s tim sam krenuo, ali nije mi bilo zanimljivo jer nije bilo djevojčica (ha, ha, ha).
Šalu na stranu, Fran je ozbiljan sportaš, od prvog dana maksimalno posvećen atleetici.
- Kada počneš trenirati isprobavaš više disciplina i najčešće se opredjeliš za onu koja ti najviše ide. Kod mene je bila situacija da nisam imao niti jednu disciplinu koja je jako odskakala. Bio sam dobar, ali niti u jednoj nisam odskakao. I tako sam krenuo. Prvo s četverobojem, pa onda na šestoboj, pa sam došao do desetoboja. Kada su počeli osobni i nacionalni rekordi onda imaš i dodatnu motivaciju. Sada je samo pitanje gdje mi je granica, a to moram sam otkriti s vremenom.
Granice su za sada vrlo egzaktno određene, prije petnaestak dana Fran je nastupio na Multistars mitingu desetobojaca u talijanskoj Lani i sa 7.406 bodova postavio novi državni mlađeseniorski rekord, nadmašivši svoj i državni najbolji rezultat za 73 boda.
- Multistars mi je bio prvi nastup u jačoj konkurenciji, super miting na kojemu je bilo puno jakih desetobojaca i to mi je bilo lijepo životno iskustvo, a mislim i da sam se predstavio u lijepom svijetlu, a posebno sam zadovoljan jer sam postavio novi državni rekord. Naravno da je moglo i bolje. No, svaki desetoboj je specifičan, teško je očekivati da ćeš spojiti deset savršeno odrađenih disciplina, to se možda nikad ne dogodi. U Italiji je bio i malo veći intenzitet, bilo mi je prvo veće natjecanje i negdje je moralo popustiti. Tako sam kiksao u skoku uvis, tu sam izgubio dobrih sto bodova, a i u ostalim disciplinama su mi nastupi bili prosječni, skinuo sam osobni rekord samo na 400 i 1.500 metara. Nije to bio izvanredan desetoboj, bio je to OK desetoboj, nakon kojega se vidjelo da imam dosta rezervi. Naravno, da niti trener Petar Kurtović niti ja nismo sasvim zadovoljni, da jesmo više se ne bismo niti natjecali, ali oboje znamo da još mogu puno, znamo koje su mi rezerve i baš zbog toga se oboje veselimo idućim nastupima i onome što nam donosi budućnost.
Fran točno zna što bi želio da mu budućnost donese, planovi postoje, kratkoročni i dugoročni.
- Prvi cilj mi je seniorski rekord od Joška Vlašića, mislim da je u pitanju 7.660 bodova. To mi je kratkoročni cilj, za ovu i sljedeću godinu. Dugoročniji cilj mi je 8.000, to je granica koja odvaja ozbiljne desetobojce, koja odvaja TOP klasu desetobojaca, s tim rezultatom se možeš kvalificirati na europska i svjetska prvenstva, olimpijske igre.
Možda ti rezultati izgledaju nadohvat ruke, ali...
- Za te male pomake od nekoliko posto treba uložiti puno više truda nego bi se reklo. Sada me čeka teži dio. No, ja uživam u tome. Znam da će biti sve teže i teže napredovati, ali treba ostati uporan, posvećen. Svjestan sam čega se odričem i zbog čega se natječem. Ja sam pozitivan i nadam se najboljemu. Zato već radim godinu dana s jednim sportskim psihologom. Individualni sportovi su takvi, tu glava mora biti čista. A i Petar Kurtović mi je maksimalno posvećen, u rad uključuje i druge trenere u disciplinama u kojima on nije specijaliziran. Njemu se najviše mogu zahvaliti, sretan sam da surađujemo. Dobro se slažemo, dobro komuniciramo. Naravno da tu i tamo dolazi do nekih situacija, ali to je život. Najvažnije je da na kraju dana možemo pričati kao ljudi i riješiti svaku situaciju, govori ovaj daroviti mladić, koji svakodnevno trenira tri do četiri sata.
- Nekad su treninzi podijeljeni u dva dijela, neki puta je to jedan malo duži trening. Treniram svaki dan osim nedjeljom, to je dan za odmor. Za neke hobije baš i nema previše vremena, ali volim se provozati biciklom, poslušati dobru glazbu, podružiti se s prijateljima. To najviše. Često baš ne mogu do kasno ostati, ali pokušavam što više biti među svojim prijateljima. Ne može čovjek živjeti u vakumu. Inače, treninzi moraju biti raznovrsni jer duže traju, često kombiniramo više disciplina na jednom treningu, tu je još i trening snage, ponekad i specifični treninzi za svaku disciplinu posebno. Ima se što raditi. No, to je meni super, nikad nije monotono, a to mi je jedna od najdražih stvari. Uvijek se ima još nešto za napraviti, popraviti.
Tako je minuloga vikenda popravljao neke nastupe iz Italije, na državnom prvenstvu u Zagrebu nastupio je samo prvoga dana.
- Išao sam sam sebe testirati pogotovo zbog tog visa koji mi u Italiji nije bio dobar. Htio sam još malo utvrditi taj zalet, u tome sam i uspio. Skočio sam osobni rekord, skočio sam dva metra, a i to mi je onako nekako psihološka granica. S tim sam rezultatom jako zadovoljan.
Kada je o desetoboju riječ ovaj 21-godišnji Puntar ima svoje favorite među disciplinama.
- Imam osjećaj da mi se omiljene discipline mijenjaju kako mi se mijenja rezultat. U mlađim kategorijama koplje mi je uvijek bilo favorit, njega sam najviše volio. U prošloj godini sam puno napredovao u skoku s motkom, to mi je također interesantna disciplina, tehnička što ja više volim, i dosta sam napredovao u njoj. Motka je jedna posebna, disciplina, kada prvi put probaš, kada se savije motka.... To je nešto neopisivo. A i neopisiv je osjećaj kada odradiš svoju posljednju disciplinu na natjecanju. Legneš i preplave te emocije. Em što si ponosan sam na sebe jer si odradio desetoboj, a posebno ako je pritom i dobar rezultat. Taj osjećaj ne može se riječima opisati, to jednostavno moraš probati da bi doživio. Zaista pravi vrhunac, dodat će Fran.
Ova godina mogla bi, bude li sve u redu, Frana Bonifačića pozicionirati i među najbolje mlade europske desetobojce, budući da ga u srpnju očekuje nastup na Europskom mlađeseniorskom prvenstvu u norveškom Bergenu.
- S ovim rekordom u Italiji sam potvrdio normu za Bergen. Prvenstvo je početkom srpnja, do tada ću se još okušati u nekim disciplinama, ali cilj je da tamo budem u najboljoj formi. Za sada stoji da će se prvenstvo održati, nadam se da će tako i ostati. Kako stojim na europskim ljestvicama? To je još dosta rano za reći, tek sada kreću desetoboji pa bih za jedno mjesec dana mogao imati jasnu sliku, ali mislim da sam lani s prošlim rezultatom bio među petnaest u Europi. Ako se sve dobro posloži u sedmom mjesecu računam da bi moj rezultat mogao biti u TOP 10. A to je rezultat koji bi me zadovoljio. Manje-više. Pokušavam ne odlutati previše, treba ostati skroman i čvrsto na zemlji, zaključit će ovaj zanimljivi mladić.
