Od šest hrvatskih posada koje su nastupile na Svjetskom prvenstvu u reliju najbolji rezultat ostvarili su Mateo Butorac i suvozač mu Marko Stiperski iz AK Opatija Motorsport.
U društvu najboljih svjetskih reli vozača i onih koji bi to željeli jednom postati Butorac i Stiperski zauzeli su deveto mjesto od 18. posada u svojoj klasi, odnosno 40. u generalnom poretku čime su ostvarili drugi najbolji hrvatski rezultat od svih dosadašnjih nastupa hrvatskih posada na Svjetskom prvenstvu.
- Dojmovi su generalno odlični. Od početka do kraja sve je bilo jako lijepo organizirano i pripremljeno i to je stvarno rezultiralo dobrim rezultatima, započet će Mateo Butorac, koji je WRC odvozio u iznajmljenom Peugeotu 208 rally 4 na prednji pogon.
Kakav je osjećaj biti dio tog spektakla, za ljude koji se bave relijem više od WRC-a ne postoji?
- WRC je vrh automobilizma iza formule 1, a pogotovo za onoga tko se bavi samo relijem. Naravno da je Svjetsko prvenstvo kraj svijeta, nema više od toga. Bio je poseban osjećaj samo kada smo startali prvi dan i vidjeli sve te ljude, ali tek kada smo vidjeli koliko je sve bilo raskopano i koliko je bilo teško za voziti smo shvatili gdje je prvenstvo Hrvatske, a gdje je Svjetsko prvenstvo. To nema veze jedno s drugim, vožnja uopće nije niti slična. Naravno da smo na početku imali velike sportske ambicije, mi smo odlučili napadatii prvo mjesto, međutim nakon prva dva, tri brzinca, kada smo vidjeli koliko teško automobil uopće držati u crti i dolaziti do cilja, odlučili smo da ipak moramo završiti. Međutim, dokazali smo da se reli vozi glavom, to nije stiskanje na sto posto od prvog do zadnjeg kilometra, mora se tu i malo taktizirati, tako da semo se pazili, čuvali, kada je trebalo stisnuti smo stisnuli koliko smo mogli, a kada se u subotu iskristalizirala ljestvica onda smo malo opet popustili tempo za nedjelju samo da dođemo do kraja.
Što jedna posada mora imati da bi se upustila u jedan takav pothvat kao što je nastup na utrci Svjetskog prvenstva?
- Vozač i suvozač moraju biti apsolutno uigrani, moraju imati apsolutno povjerenje jedan u drugoga. Suvozač vozaču čita svaki zavoj, mi idemo na upoznavanje staze prije početka relija, popisujemo sve zavoje i kada počnemo voziti suvozač čita svaki zavoj tako da tu mora postojati jedno veliko povjerenje. Suvozač mora biti uigran, mora imati osjećaj brzine, osjećaj dubine ceste, zavoja, kada će što pročitati, ne smije pročitati prerano, ne smije pročitati prekasno, a vozač se na suvozača mora sto posto osloniti. Bez suvozača je nemoguće odraditi kvalitetan reli. Naravno, iza vozača i suvozača mora stajati i dobar tim. Mi smi imali iznajmljeni auto od Nenada Vincetića, a u timu nam je bio čuveni Jasen Popov, Bugar koji ima trideset nastupa u Svjetskom prvenstvu, koji savršeno poznaje tematiku, savršeno zna kako postaviti auto za takve brzinske ispite. Imali smo jako dobar support, oduševili su nas svojim znanjem i svojim taktikama koje su prenosili na nas.
Je li se po završetku utrke probudio neki dodatni motiv, je li vas privuklo da nastavite i dalje?
- Ne da nas je privuklo, emocije su nas totalno preplavile. Ja vozim već deset godina i odlučio sam da ću odvoziti još to Svjetsko prvenstvo jer je došlo u Hrvatsku i jer je to nekakva kruna karijere. No, kada smo ušli u cilj, svi oko nas, roditelji, supruga, dakle svi oni koji su nas stalno nagovarali da stanemo, sada su nas počeli nagovarati da nastavimo i dalje. Međutim, financije to ne dopuštaju. No, budući da je praktički dogovoreno da se WRC održi još dvije godine u Hrvatskoj mi smo pripreme za iduću godinu već započeli.
Da bi čovjek nastupio na ovako zahtjevnoj utrci mora se za to posebno i pripremiti, jeste li vi napravili nekakve specifične psihofizičke pripreme?
- Kada vozimo naše privenstvo ne pripremamo se posebno, okupirani smo svojim poslovnim obavezama, kada dođe vikend relija odemo, odvozimo ga i opet se vratimo u našu rutinu. No, sada smo si ipak odvojili vrijeme, tri tjedna smo imali i dijete i psihičke i fizičke pripreme. Imali smo u boksu jednog gospodina koji je radio na Moto GP-u na psihofizičkim pripremama pa nam je i on pomagao s pripremanjem brzinaca, buđenjem, razbuđivanjem. Baš smo ozbiljno pristupili tome, ovakva utrka to jednostavno zahtjeva. Bilo je jako teško zadržati koncentraciju, naročito na ovim brzincima koji su dugi dvadesetak kilometara. Tu tri puta izgubiš i vraćaj koncentraciju. Kada voziš Svjetsko prvenstvo točno se vidi koliko bismo još morali poraditi na sebi.
Bilo je polemika oko toga gdje bi se WRC trebao održati, mislite li da je šteta što utrka nije održana u ovoj našoj regiji, nekako tradicionalno sklonoj reliju i auto-moto sportu?
- Svakako sam pristalica toga da se WRC prebaci nekako bliže Istri i Kvarneru, ne samo zbog toga što mi dolazimo s tog područja, nego zato što bi u svijet otišle kud i kamo ljepše slike. Koncepcija asvalta i brzinskih ispita koje bi se mogle organizirati u Istri i okolici, takve fotografije koje bi otišle u svijet da se po makadamu na Učki vozi brzinski ispit, a dolje se vidi more, bile bi najljepša razglednica Hrvatske. A k tome imamo i veliku tradiciju. Davnih godina je kroz Opatiju prolazio reli, Istra i Kvarner sigurno imaju najjaču auto-moto tradiciju.
Možemo li očekivati da nakon WRC-a ostane neki benefit domaćem reliju?
- Nadam se da će WRC donijeti nekakav boljitak našem autosportu, ne samo reliju. Malo se sada to nekako približilo ljudima, sada je jedan širi krug ljudi, izvan nas koji se time bavimo, dobio priliku osjetiti taj naboj, taj adrenalin. Teško je u Hrvatskoj napredovati i otvarati nekakve nove vidike, ali vjerujem da će se nakon WRC-a to malo promijeniti, zaključit će Mateo Butorac.
Mateo Butorac u društvu suvozača Marka Stiperskog (lijevo)
