Stjepan Lončarić Pišta dobio je Nagradu za život djelo na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Crikvenice, koja je održana u povodu blagdana Velike Gospe.
U obrazloženju nagrade stoji: Za izniman doprinos i postignuća tijekom radnog i životnog ijeka i dugogodišnji uspješan rad u području sporta kao sportskog djelatnika, novinara i zaljubljenika u sport.
Popularni Pišta zaredao je društvenim priznanjima na svim razinama, počevši od županijske nagrade 2015. godine...
- Učestale su nekako ove Nagrade za životno djelo. Kada sam dobio svoju prvu nagradu 1984. godine za najboljeg rukometnog trenera ispod oka sam pogledavao prema dobitniku Nagrade za životno djelo. Ona riječ "životna" ima efekt virosa, koji može aktivirati mirovinu ili kao u mojem slučaju dodati novu snagu, stimulans. Bez imalo demagogije bojao sam se dana kada bi mogla doći u moj posjed. Sada sam se već pomalo i naučio, govori Lončarić.
A sve je počelo...?
- Moj cijeli sportski opus vezan je uglavnom za Rijeku i Crikvenicu, odnosno Dramalj, a počeo je na legendarnim Pećinama u proljeće 1963. godine. Za Rijeku me veže i jedno divno razdoblje od 12 godina, koje sam proveo u nikad jačem muškom i ženskom Zametu. Pokušavam prilikom svake ove velike nagrade izvršiti imaginarnu osobnu inventuru. Kada sam bio mlađi osnivao sam klubove, u njima bio operativac, trener, tehniko, tajnik, brinuo da klub ima uvjete za kvalitetan rad. Paralelno sa prvim danima Pećina krenulo je i moje druženje sa mikrofonom sa kojim sam odradio 5.500 utakmica, što je valjda svjetski rekord. Velik broj utakmica odradio sam na najvećim sportskim priredbama, brojka od 53 EP i SP zvuči dosta moćno. Vodio sam doslovno sve sportove, na desetak jezika.
Nakon Rijeke uslijedilo je razdoblje vezano za Dramalj?
- Grupa mladih ljudi iz Dramlja, rodnog mjesta moje supruge, pozvala me je početkom 1980. godine da osnujemo rukometni klub. Na Mornar sam posebno ponosan. Kada smo krenuli bilo je samo volje, a u rekordnom vremenu su mještani prihvatili moju viziju kluba, jer sam već do onda imao velika iskustva sa Pećinama. Izgrađeno je za ono vrijeme luksuzno igralište s pratećim prostorijama. Stigli su reflektori, centralno grijanje u prostorije, a masovnost je bila primjerena. Od sezone 1984. do 1988. Mornar je nastupao sa 3 muške i 4 ženske ekipe u ligaškim natjecanjima, djevojke su bile izuzetno jake. Izdavao sam tjedni list kluba, jedinsven na ovim prostorima. Želio bih istaknuti da je Mornar svojom masovnošću došao do vodećeg mjesta u financiranju klubova, pod istim proračunom je bio još i Novi Vinodolski i današnja Općina Vinodolska.
Što je glavni motiv?
- Budućnost rukometa vidio sam u širini, povezanosti klubova, suživotu. Najviše sam truda uložio u educiranje klupskih djelatnika. Na redovnim tjednim sastancima kluba nikada nije bilo ispod 17-18 članova predsjedništva. Oni su nositelji klubova, jer igrača i trenera možeš platiti i dovesti sa strane, ali odanog sportskog djelatnika moraš sam educirati. I na tome radim i danas. Neshvatljivo mi je da neki klubovi, koji imaju čak i neke sićušne ambicije iskoraka, ne mogu održati sastanak zbog malog broja članova uprave, pa operativne odluke donose telefonom... Rado sam se posljednjih 4-5 godina uključio u rad Murvice, sjajnog i potentnog kluba koji je odlično posložen od uprave, preko struke, igračkog kadra i trenutačno je sigurno najsređeniji klub u Crikvenici, pa onda ni sportski rezultati ne mogu izostati.
Podjednako ste predani pisanju i zapisivanju?
- Sportska kultura traži mnogo edukacije, poznavanja pravila igre, ali i prošlosti klubova. Na internetskim stranicama Grada Crikvenice vodim izuzetno posjećenu rubriku sporta sa posebnom podrubrikom "Dogodilo se na današnji dan", koja govori o povijesti sporta u Crikvenici. I u toj domeni sporta, koja se nažalost zapostavlja, trebalo bi iskoristiti još moje vršnjake da ostave pisanog traga, jer mladost uopće nije za to zainteresirana. U tim namjerama napisao sam tri knjige, a u pripremi je još nešto vrijedno - Sportska monografija Grada Crikvenice. Sakupljam građu i nastojim sve otrgnuti zaboravu dok još imam snage, kakvog-takvog zdravlja i volje. Periodično se javljaju, ali i sve češće moji sportski prijatelji iz raznih klubova regije i mole da im u povodu velikih klubskih jubileja nešto napišem. Veliki je to posao, a vršnjaka tih povijesnih događanja je sve manje. Kada smo nedavo spremali jubilej Zameta ta je knjiga spala na sve manji broj slova...
Crikvenički sport danas?
- Izuzetno mi je dobro poznata sportska problematika u ovom dijelu Hrvatske. Za naše jedine dnevne sportske novine pokrivam događaje na prostoru od Karlobaga do Brseča, sve otoke, Liku i Rijeku, pratim sve sportove osim HNK Rijeke, vaterpola i košarke. Neke lokalne jedinice uspijevaju korektnije od drugih pratiti svoje sportaše. Podršku kreira gradska kasa, ali i volja. Podatak da u Crikvenici djeluju 33 kluba, sportskih udruga je impresivan. Samo tijekom 2016. godine osnovala su se još tri nova kluba, ženska košarka, taekwondo klub i pikado. Postavljen je kamen-temeljac za novu dvoranu, nogometaši su dobili pomoćni teren sa rasvjetom. Sportaši ali i gosti vape za bazenom.... Crikvenica ima veliku i dugu sportsku tradiciju. Evo, upravo je održan 107. plivački maraton Šilo - Crikvenica, najstarija organizirana sportska piredba na Jadranu u kontinuitetu. Nogometaši će 2019. godine proslaviti stoljeće aktivnosti. Crikvenica ima razloga da se ponosi svojim školskim sportom. U posljednjih devet godina, školski sport Crikvenice dva puta je bio najbolji u županiji.
Budući da ste dobitnik više nagrada za životno djelo, do koje iduće nagrade vam je stalo?
- Do iduće nagrade za životno djelo, kasnije ću opet razmisliti. Imam dojavu da će do konca godine stići još jedno ovakvo priznanje na moju adresu. Projekata je mnogo, ali ih za sada servisiram uspješno. Ovih prvih 50 godina u sportu držao sam se načela o dvije kategorije sportskih djelatnika. Onih koji žive od sporta i oni koji žive za sport... Bitno je da se o sportu piše afirmativno i bez crnila, jer kada se ono razlije po tekstovima, oni postaju nečitki i neupotebljivi. Nešto sam starijih poimanja sporta, ali ni poplava anonimusa mi nije normalna pojava. Sakriti se iza nečijeg identiteta, siktati nerazumljive komentare... Srećom da istinski ljubitelji sporta i znalci razlikuju markirani proizvod od falsifikata. Iza ovih petanestak tisuća članaka koje sam napisao u posljednih 12-13 godina ne vuku se repovi i mirno mogu prošetati Crikvenicom, Rijekom, Senjom, Novim Vinodolskim i popričati sa mojim sportskim prijateljima, kojima mogu biti zahvalan na nominaciji za ovogodišnju vrijednu nagradu.
