Želja mi je bila prikupiti dvadesetak tisuća kuna, a sada smo već na 130 tisuća kuna, rekao je Nikola Kurti, čovjek koji je organizirao, osmislio i još uvijek provodi jedinstvenu humanitarnu akciju kojom se prikupljaju sredstva za pomoć nedavnim potresom pogođenim područjima.
Eh, sad, tko je Nikola Kurti?
Malo je ljudi u Rijeci i okolici koji nikad nisu čuli za Nikolu Kurtija, ponekad se čini da ne postoji događaj kojega u svoja gotovo četiri profesionalna desetljeća provedena iza objektiva nije ovjekovječio svojim fotoaparatom.
No, možda je ipak manje važno da je Nikola Kurti vlasnik Foto Kurtija, možda je ipak trenutačno važnije da je Nikola Kurti samo još jedan u nizu onih ljudi koji se svesrdno trude dokazati da dobrota na ovom svijetu ipak nije puko siroče, kako je to zapisao Ivo Andrić.
A priča je u stvari vrlo jednostavna, nezapamćena tragedija što je krajem prosinca zadesila Sisak, Petrinju i okolna mjesta, kod ovog je plemenitog čovjeka bila okidač, kamenčić što je pokrenuo lavinu kojoj se niti on sam nije mogao nadati.
- Kako je počelo? Silno su me potresli ti događaji i odlučio sam da tim ljudima na neki način moram pomoći pa sam na svom Facebook profilu objavio jednu fotografiju NK Rijeke i stavio je na aukciju, a kada se ta fotografija prodala odlučio sam na aukciju staviti i ponešto dresova što sam ih sakupio tijekom godina. I tako je počelo. Kada sam stavio dresove na aukciju ljudi su se jednostavno počeli odazivati, prijatelji, sportaši, navijači počeli su donositi dresove, rekvizite, memorabiliju. I sada to već sve skupa traje mjesec i pol dana, otkriva Nikola Kurti.
I u tih mjesec i pol dana prikupljeno je 130 tisuća kuna, svakome tko se na bilo koji način bavi humanitarnim radom jasno je o kakvom je golemom iznosu riječ.
A čitava priča krajnje je jednostavna i, što nimalo nije nevažno, maksimalno transparentna.
Akcija funkcionira na način da Nikola na svom Facebook profilu objavi koji dres, kapica, lopta, fotografija, knjiga idu na licitaciju, licitacija započinje u podne i traje 24 sata.
- Prvo i najvažnije, novac se direktno uplaćuje na račun Caritasa Sisačke biskupije. Uostalom, šta bih ja s tim novcem, kome bih ga dao, kako bih ga usmjerio? Tim ljudima vjerujem, a oni su naručili 100 modularnih kućica, svaka ta kućica stoji oko 60 tisuća kuna. Moja je želja da prikupimo novaca za kupnju tih triju kućica. Dakle, kada stavim dres na aukciju na mom Facebook profilu, ako ga izlicitiraš novac uplatiš na račun Caritasa Sisačke biskupije, s kopijom uplatnice dođeš u Foto Kurti i dobiješ dres kojega si izlicitirao. Sve je krajnje transparentno. Iskreno, mislio sam da će sve to potrajati tek nekoliko dana, a na kraju se odužilo, ali nije mi krivo zbog toga, nastavlja Nikola Kurti.
Podosta je dresova izlicitirano minulih dana, neki su odlazili za više nego pristojne iznose (pet, šest tisuća kuna), a jedan je postigao nevjerojatnu cijenu.
- Dres Elvisa Brajkovića iz 1996. godine s Europskog prvenstva u nogometu za sada je postigao najvišu cijenu. Prodan je za 10.500 kuna. Cijene su jako dobre, jer je u pitanju humanitarna akcija pa onda ljudi možda i izdvoje koju kunu više, a s druge strane taj dres je stvarno raritet. To ne možeš nigdje nabaviti. Od tog prvenstva, koje je bilo prvo veliko natjecanje hrvatske nogometne reprezentacije, prošlo je 25 godina i to nigdje ne možeš nabaviti. Za taj dres licitirali su jedan kolekcionar iz Zagreba i jedan iz SAD-a. Velik broj ljudi se uključio, javljaju se iz SAD-a, Njemačke, sve prate. Ima puno ljudi koji skupljaju i koji to vole. Za svaki dres je početna cijena jedna kuna. Onda se ta cijena podiže. Dres se nikad ne proda tako jeftino, minimalna je cijena oko 500, 600 kuna, ali nekakav prosjek nam je tisuću i pol do dvije tisuće kuna po dresu. Uglavnom su to sve potpisani dresovi, ponosno govori Kurti.
Nikolin cilj je 180 tisuća kuna, a to znači da se akcija nikako prije toga neće zaustaviti, a ljubitelji aukcija i kolekcionari sportske memorabilije tek bi mogli doći na svoje, neke bi licitacije koje slijede bi zaista mogle biti vrlo zanimljive.
- Akcija će trajati sve dok bude dresova i ostale sportske memorablije i rekvizita. Evo, uskoro će se na aukciji naći teniski reket kojim je Marin Čilić igrao finale Wimbledonea, ja imam još desetak dresova reprezentacije, a te najbolje dresove ostavljam za kraj. Kad će završiti? Ne znam. Ljudi još uvijek nose i sve dok budu nosili dresove ćemo prodavati. A popis ljudi koji su se javili je zaista nevjerojatan, Marko Vešović je poslao dres, Toni Kukoč je poslao dres iz SAD-a, ali putuje već mjesec dana i nikako da stigne. Valjda ćemo ga dočekati. Zlatan Ibrahimović, Edin Džeko, Dean Sitlin mi je poslao dres Franka Lamparda s potpisom svih nogometaša Chelseaja. Taj dres bi vjerojatno u Engleskoj bio cjenjeniji nego ovdje, ali nema veze. Imam dres Marija Stanića kojega je mijenjao sa Boškom Balabanom, dodat će Nikola Kurti, koji je za kraj osjetio potrebu zahvaliti ljudima koji su se uključili u čitavu ovu priču.
- Ova akcija defiinitivno ne bi uspjela bez pomoći mojih dragih prijatelja i mnogih poznatih sportaša koji su donirali svoje uspomene, a to su Damir Milinović, Ivan Močinić, Nenad Gračan, Damir Kreilach, Aramis Naglić, Alen Horvat, Samir Barać, Ivan Krapić, Arijan Ademi, Stjepan Lončar, Marin Čilić, Ivan Perišić, Andrej Prskalo, Marko Bijač, Alexander Gorgon, Tibor Halilović, Filip Krovinović, Dario Knežević, Elvis Brajković, braća Anas i Ahmad Sharbini, Stjepan Ostojić, Danilo Butorović, Kristijan Čaval, Sandi Dobrić, Mladen Pilčić, Zoran Ban, Ćiro Blažević, Mirza Džomba, Mateo Monjac, Stefan Ristovski, velečasni Kristijan Zeba, a od klubova HNK Rijeka, NK Opatija, NK Orijent, NK Lokomotiva Rijeka, NK Naprijed, VK Primorje EB, RK Zamet, HAVK Mladost, NK Osijek, KK Adria Oil Škrljevo, Helas Verona, Al Nassr, Hrvatski rukometni savez, Hravtski vaterpolo savez. I imam jednu veliku želju, volio bih da se u akciju uključi i Hrvatski nogometni savez, bilo bi lijepo kada bi naši reprezentativci donijeli u Rijeku svoj klupski dres za ovu akciju, zaključit će Nikola Kurti, čovjek koji gledajući iza objektiva svijet očito vidi jednim drugačijim očima.
Eh, kada bi na bilo više takvih ljudi, dobrota na ovom svijetu definitivno ne bi bila siroče.
A to isto vrijedi i za sve one koji su prepoznali ovu akciju i kupnjom pridonijeli da poprimi razmjere dobrote koje je poprimila.
