„Ima djece darovite i manje darovite, ali toliko sam privržen ovom sportu da od mene svako dijete dobije maksimalnu podršku. I sve to na volonterskoj bazi. Dizanje utega moja je mladost i moja radost“, započinje Vilim Žagar, alfa i omega Kluba dizača utega Rječina, koji je ove subote, uz natjecanje i veliku feštu, proslavio 50 godina djelovanja.
Vilim Žagar sinonim je za dizanje utega na Grobniku, ali i šire – u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji, iza njega su desetljeća posvećenosti, impresivna sportska i trenerska karijera, ali prije svega ljudska upornost i ljubav prema sportu koji je često ostajao u sjeni.
- Drago nam je da su svi sudionici bili zadovoljni organizacijom. Ljudi su rekli da su se kod nas osjećali lijepo, da je sve bilo baš kako treba. Ponosni smo na sve što smo prošli - pedeset godina nije malo. Bilo je i trenutaka moći i nemoći, odustajanja, uspona i padova... Ali ono što ostaje najvažnije - kad djeca zavole sport, kad im uđe pod kožu, oni mu se uvijek iznova vraćaju, govori Žagar.
Dizanje utega na Grobniku počelo je 1975. godine, kada je klub osnovao Adolf Juretić, a već sljedeće godine pridružio mu se I Žagar, koji uskoro postaje nositelj svega - od svakodnevnog rada s mladima do najvećih natjecateljskih uspjeha.
- Klub je radio do 1985., a zatim smo ga ponovo pokrenuli 1995. godine zahvaljujući Branku Rađi. Dao je sve od sebe – osigurao nam prostor i opremu. Do 2003. smo radili punom snagom, a tada sam zbog bolesti morao stati. No, 2013. godine opet smo krenuli, tada uz podršku načelnika Ervina Radetića. Od tada, već 12 godina radimo u kontinuitetu - i postižemo zaista lijepe rezultate.
A rezultata je zaista mnogo – od domaćih natjecanja pa do međunarodne scene: više od stotinu državnih rekorda, šest reprezentativaca, nastupi na svjetskim i europskim prvenstvima...
A kulminacija svega bila je bronca Chiare Reljac na Europskom prvenstvu do 15 godina 2023. godine.
- Chiara je bila i sedma na EP do 17 godina, Gabriela Frlan peta na U-15, Mirjam Dragičević četvrta na U-23. Gabriela je pobijedila na Europskom kupu u Rumunjskoj, Chiara je bila treća. Imamo zaista lijepih uspjeha. Nadamo se da će ih biti još više.
No, da bi ta nada postala stvarnost, klub mora riješiti najosnovniji uvjet – prostor za rad.
Zbog preuređenja, Rječina bi uskoro mogla izgubiti svoju trenutačnu dvoranu, smještenu u skladištu bivšeg Brodokomerca.
- Trenutačno smo podstanari u skladištu bivšeg Brodokomerca, imamo rekreativce koji nam plaćaju članarinu pa mi možemo plaćati najam. Sada predstoji rekonstrukcija marketa, a mi više nemamo izlaza. Svi se nadamo da će se rješenje pronaći i da nećemo opet morati prestati s radom. Imamo svu potrebnu opremu, imamo djecu koja su vrijedna, predana, imamo rezultate. Ali nemamo sigurnost. Mislili smo da smo s načelnikom Robertom Marčeljom dogovorili novi prostor, ali očito nismo uspjeli. Mi smo jedina sportska udruga u našoj općini koja nema vlastiti prostor i zbog toga - strahujemo, zabrinut je Žagar.
Unatoč neizvjesnosti, Klub dizača utega Rječina 50. obljetnicu proslavio je dostojno, u veselju i zajedništvu.
- Marin Milčić, tata jednog našeg člana i profesionalni kuhar, napravio nam je pravu gozbu. Svi su bili oduševljeni. Bio je to pravi rođendan. Nadam se da će biti još ovakvih obljetnica – ali da ćemo ih dočekivati s manje brige, a s još više uspjeha, zaključio je Vilim Žagar.