Vanja Iveša na Hreljinu! Vijest je više neobična nego bombastična!
Desetak dana nakon što se iskusni vratar vratio iz Istre 1961 u Opatiju, odlučio je postati trener vratara Naprijeda:
- Mikac me zamolio da radim s vratarim jednom tjedno ako imam vremena, mislim da će mi ti treninzi dobro doći da kroz praksu polako uđem u taj posao. Bio sam na razgovorima na Hreljinu i vidio da vlada pozitivna atmosfera, a ja to volim bez obzira na rang natjecanja. U četvrtak sam odradio prvi trening, uspio sam sve uskladiti s obvezama u Opatiji. Meni će to sigurno koristiti, nadam se da će koristiti i njima, kaže Iveša koji je pun stvaralačke energije u 40. godini:
- Ambicije uvijek imam. Bez obzira što se karijera polako približava kraju, kad god vidim teren i loptu u meni se javi želja za pobjedom. Dok god ta želja bude prisutna, ja ću igrati bez obzira na rang natjecanja. U posljednje vrijeme takve želje više nije bilo u Istri, a onda se nema potrebe mučiti, smatra Iveša.
Nekadašnji vratar Rijeke, Slavena Belupa i turskih prvoligaša Eskişehirspora i Elazığspora, u Puli se medijski prometnuo u glavnog aktera nesvakidašnjih događanja u hrvatskom nogometu. Na kraju pobune igrači Istre simbolično su okrenuli leđa bivšem treneru Mariju Totu tijekom utakmice protiv Dinama, slika iz Maksimira postala je svjetski hit:
- Ja sam rođen u Puli, osjećam da je Istra moj klub. U medijima sam samostalno istupao, ništa nisam tražio od suigrača. Čak sam im govorio da ništa ne govore. Kada sam došao u Pulu od mene se tražilo da pomognem klubu da se izvuče iz problema. Kada smo se izvukli, ljudi su opet počeli raditi isto što su radili kada smo upali u probleme. Slijedio sam na početku njihove ideje, mislio sam da nešto znaju. Nakon što smo skoro ispali iz lige, rekao sam da sam sebi da je bilo dosta. Onako se više nije moglo raditi. Previše sam iskusan da bih si tako nešto dopuštao, posebno u svom gradu. Možda negdje drugdje to ne bih napravio, ali u Puli šetam svojim gradom i moram odgovarati na pitanja ljudi koje me poznaju. Dugačka je to priča! Najkraće rečeno, kada samo došao priklonio sam se ljudima u klubu u želji da nešto napravimo. Znamo koliko je važna ravnoteža u trokutu navijači - momčad - uprava, evo primjera Rijeke i Osijeka. Kada netko iz toga trokuta pomisli da je nedodirljiv, počinju problemi. Znamo da je takvih ljudi u prošlosti bilo dosta u svim klubovima, svi su završili tamo gdje im je mjesto zato što su radili protiv nogometa. Nisam htio istupati sve dok nisam vidio da se ne radi dobro, vrijeme je već pokazalo tko je bio u pravu.
Zašto ste bili protiv Tota?
- Nisam ja bio protiv Tota, koji je na kraju zaboravio tko je najzaslužniji što je ispao dobar trener. Ako sutra postanem trener, znam da moram poštivati igrače od kojih živim. Tot se okrenuo protiv igrača zato jer mu je netko nešto iz kluba sugerirao da mora napraviti. A to što je radio, radio je protiv nogometa! Nije istina da smo bili protiv trenera ili struke, upravo obratno. Tot je imao mir sve dok je radio prema svom programu, njegovi problemi su počeli kada je počeo raditi ono što mu govorili da mora raditi. Ako si dobar trener, čega se bojiš? Pa radit ćeš negdje drugdje! Ako sam dobar golman, neću braniti u Istri, ali ću braniti negdje drugdje. Otkada sam u Opatiji, ponovo sam miran. Često se pitam kako je moguće da se u Opatiji sve dogovoriš za pet minuta, a u Istri pričaš tri sata, ništa ne riješiš i odeš kući umoran.
