Nogometaši Crkvenice u subotu igraju protiv Grobničana, na Mavrince dolaze nakon dva uzastopna poraza, ukupno četvrtog ove godine...
Što se ove godine događa s momčadi koja je prvi dio sezone završila na prvom mjestu?
- Meni ovo nije veliki šok, više sam se vremena u Crkvenici borio za ostanak nego za prvaka. To puno više utječe na mlade dečke! Razdoblje dobrih rezultata traje dvije i pol tri godine, jako dugo vremena bili smo prvi, dečki koji su došli, uletjeli su na prvo mjesto, bili smo na takvom nivou da bismo gubili jednu utakmicu po sezoni. Ne može na amaterskom nivou držati takvu razinu stalno, ipak je ovo amaterizam, ima puno subjektivnih razloga. Mi smo uvijek imali problema kada bi nam nedostajali jedan, dvojica igrača, nekako smo uspijevali nadoknaditi izostanke. Sada nam se dogodilo da se igrački kadar oslabio, došle su zamjene koje su samo upotpunile broj, tako se ispostavilo. Neki su dečki otišli, neki su upali u krizu, neki nisu spremni i kada se sve to zbroji, dođe do ovakvih situacija. Jednostavno nismo pravi u nastavku sezone, mučimo se. Ali dalje smo u igri za prvaka, možemo se isčupati, kaže kapetan Ivan Butorac.
Kakva je atmosfera u momčadi u jeku krize to prije što se još uvijek borite za prvaka?
- Kada uđeš u negativni niz, moraš se što prije izvući! Kada kola krenu nizbrdo, teško ih je zaustaviti. Puno je mladih dečki koji evidentno padnu kada dobijemo gol, čim počnemo gubiti, glave se spuste, nisu navikli biti takvoj situaciji. Dugo smo vremena bili prvi, dečkima je to postalo normalno, kao da nema žara, ne znam kako to drugačije objasniti. Uvuče se nervoza, padne samopouzdanje, onda se dogodilo ono s trenerom Lopcem, sve to utječe na igrače...
Kakva je atmosfera oko momčadi, trener Tomislav Lopac otišao je zbog toga što su ga članovi uprave prozivali s tribina kada ste bili prvi?
- Ambicije kluba su plasman u jedinstvenu treću ligu, tako nam je rečeno pred početak sezone. Ne znam što bih odgovorio, svugdje ima puno trenera na tribinama, svašta se dobacuje s tribina, sve ovisi o tome kako tko regira na takva dobacivanja, obično su domaći ljudi najveći kritičari. Ja sam naviknuo na to, ovdje sam petnaestak godina, deset godina borio sam se ostanak i takva mi atmosfera ne stvara pritisak, ali dečkim očito smeta. Kada si malo mlađi, nisi psihološli tako stabilan. Pomisliš da si najbolji, pa se onda dogode porazi, pa ti netko nešto vikne, pa ti padne samopouzdanje i onda ne znaš više ni što si znao.
Kvaliteta momčadi Crikvenice nije upitna, igrate protiv Grobničana, dobro znate što vas čeka na Mavrincima?
- Protiv Orijenta 1919 smo dobili gol u tridesetoj sekundi! Teško se protiv drugoligaša izvlačiti kada dobiješ odmah gol! Vratili smo se kroz igru, promašili smo dva, tri zicera, neće nas gol, a sve što nam protivnik pukne, uđe u gol... Nekada bi to prevagnulo na našu stranu, sada se promijenilo. Nemamo što razmišljati prije utakmcie protiv Grobničana, dolazimo u Mavrince da vidimo jesmo li ili nismo. Igramo do kraja sezone protiv izravnih konkurenata, ako želiš biti prvi, moraš biti najbolji. Znamo što nas čeka na Grobniku, oni imaju velike ambicije, respektiramo ih, godinama zabijaju najviše golova u ligi, Pilčić i ja smo zajedno odrasli na Kantridi, čovjek je dao 200 golova, što reći?! Znamo gdje dolazimo, vjerujemo u sebe, neka bolji pobjedi. Na kraju tablica najbolje pokaže koliko vrijediš!
