Početkom studenog 2014. godine, nakon pobjede na gostovanju kod Vrbovca, tadašnji trener Novigrada Damir Milinović optimistično je izjavio: Idemo u drugu ligu!. Milinovićeva najava pokazala se preuranjenom. Na kraju sezone nogometaši Novigrada završili su na petom mjestu Treće HNL - Zapad, zaostavši devet bodova za drugom momčadi Dinama koja je na koncu izborila nastup u drugoj ligi.
Sedamnaest mjeseci kasnije nogometaši Novigrada drže čelnu poziciju uz 11 bodova prednosti ispred prvih pratitelja Vrapča i Zagorca. U Novigradu se sve glasnije priča o drugoj ligi, ovoga puta s punim pravom jer Novigrad igra jako dobar nogomet. U nastavak prvenstva ušli su sa stopostotnim bodovnim učinkom, padali su redom Trnje, Rijeka II, Stupnik i Vrapče.
Da ništa neće prepustiti slučaju pokazala je uprava Novigrada koja je, ionako već jaku momčad Novigrada, pojačala sa Saninom Muminovićem, Robertom Brdarom i Dejanom Polićem, kojima je zajedničko da su igrali u slovenskom prvoligašu Zavrču odakle je izravno stigao Polić.
- Na svu sreću stupio sam u kontakt sa ljudima u Novigradu i pogodio. Slobodno mogu reći da je Novigrad klub koji kvalitetom odskače od konkurencije u ovom rangu natjecanja, te mislim da gospodin Jeličić radi odličan posao, kaže Polić.
Početak vaše karijere bio je vrlo zanimljiv, možete li ukratko opisati kako je to izgledalo?
- Nogomet sam počeo igrati u Jadranu iz Poreča. Dobio sam poziv tadašnjeg trenera Pomorca Saše Peršona da odigram turnir Egon Polić za Pomorac, što sam i prihvatio. Tamo su me zamijetili ljudi iz Hajduka i Rijeke. Praktički sam već bio jednom nogom u Hajduku kada sam dobio poziv Đanija Lasera da se pridružim Rijeci. U dogovoru sa roditeljima odlučio sam prihvatiti poziv ponajviše zbog blizine mog rodnog Poreča, u to vrijeme još sam pohađao osnovnu školu. Tako sam došao u Rijeku zajedno s Matom Milošom, koji sada igra u Perugii. Tijekom kadetskog i juniorskog staža bilo je interesa Dinama, pa čak i nekih talijanskih klubova, ali odlučio sam ostati u Rijeci.
Na polusezoni 2012. bili ste na pragu prve ekipe Rijeke koju je tada vodio Ivo Ištuk?
- Tako je. U to vrijeme igrao sam najbolji nogomet u dresu Rijeke, dobio sam poziv Ive Ištuka da se priključim prvoj ekipi na pripremama u Međugorju. Tamo sam se uspio nametnuti te sam u nekoliko utakmica krenuo od prve minute. Doživio sam i veliku nesreću, bio sam čak najavljen u prvih 11 u utakmici protiv Varaždina, koji je tada zbog financijskih problema otkazao utakmicu te je utakmica registrirana 3:0 bez da smo uopće istrčali na teren. Ubrzo nakon toga, vraćen sam u juniore bez ikakvog objašnjenja! Nisam odustajao te sam nakon Kvarnerske rivijere potpisao i prvi profesionalni ugovor, ali pravu priliku nisam dočekao. Ulaskom privatnog kapitala u HNK Rijeku nas nekolicina mlađih igrača poslani smo na kaljenje u Pomorac.
U Pomorcu vas je opet pronašao Đani Laser, koji je tada vršio funkciju sportskog direktora Zavrča?
- U Pomorcu smo se borili za ostanak tako da su se u klubu uglavnom bazirali na starije i iskusnije igrače kako bi pokušali ostati u drugoj ligi. Ubrzo je Pomorac preuzeo Alen Horvat kojem ovom prilikom moram zahvaliti, jer mi je dao šansu da se vratim na pravi put. Moje igre nisu ostale nezamijećene, te sam tako završio u Zavrču na poziv Đanija Lasera. I njemu, kao i treneru Horvatu moram se posebno zahvaliti, jer su od početka vjerovali u mene. U to vrijeme kroz klub je prošlo jako puno Hrvata, uključujući i neke igrače koji su prošli kroz omladinsku školu Rijeke kao što su Datković, Brdar, Klapan, a još uvijek je tamo Kokorović. Dobro sam se snašao u Zavrču. U skoro dvije godine u Sloveniji igrao sam većinu utakmica sve do pred kraj prošle polusezone, kada sam zbog neslaganja s upravom završio na klupi. Što se tiče moje epizode u Zavrču, nemam se na što požaliti. Plaće su bile redovne i korektne, igrali smo odličan nogomet na čelu s trenerom Matićem i bili na korak do Europe, ali ubrzo su došle neke kadrovske promjene unutar kluba, pa su tako smijenjeni sportski direktor Laser i trener Matić. Iako je uprava na čelu s gospodinom Vukom bila korektna, kod mene je došlo do zasićenja. Imao sam dogovoren transfer u jedan klub iz Kazahstana, gdje su me čekali vrlo dobri financijski uvjeti, ali zbog ozljede mi je to nažalost propalo.
Što vas je privuklo u Novigrad, kakva su očekivanja na klupskom i osobnom planu?
- Nakon Zavrča bilo mi je dosta teško pronaći novi klub, srećom pojavio se Novigrad. Tamo su me dočekala neka poznata lica koje sam poznavao još iz svojih tinejdžerskih dana dok sam nastupao za Rijeku. Bili su tu Brdar, Glavaš, Grujević, a posebno bih spomenuo Marka Bjelanovića, koji je danas prvi strijelac lige i ponajbolji igrač Treće lige - Zapad. Vjerujem da nisam pogriješio u odabiru kluba. Radujem se svakom trenigu, jer gospodin Jeličić stvarno dobro radi, a sve se to vidi na na našim igrama i rezultatima. Svaku minutu nastojim maksimalno iskoristiti i opravdati povjerenje trenera. Zadovoljan sam svojom dosadašnjom minutažom, ipak sam došao u formiranu ekipu i nisam prošao prave pripreme. Cilj kluba je igrati u drugoj ligi sljedeće sezone, ta ambicioznost također je uvelike utjecala na moju odluku da se priključim Novigradu.
U Trećoj ligi - Zapad igraju neka renomirana prvoligaška imena kao Škvorc, Šolić, Rukavina, Budicin, Ljubojević.... Konkurencija je jaka?
- Kratko sam tu, ali dovoljno da kažem da je liga vrlo jaka. Gotovo da nema ekipe koja nema neko jače ime s prvoligaškim iskustvom. Ali ne obaziremo se na druge ekipe, idemo utakmicu po utakmicu i dajemo sve od sebe bez obzira na protivnika. Neki klubovi su se pojačali zaista kvalitetnim igračima, ali mi imamo svoj plan i ne odustajemo od njega. U petak gostujemo kod kvalitetne ekipe Maksimira. Ali naš cilj je svaku utakmicu dati sve od sebe i slušati trenerove zamisli. To je nas vodič.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
- Trenutno sam igrač Novigrada i razmišljam samo o Novigradu. Vjerujem u sebe i mislim da moje vrijeme tek dolazi, nadam se napraviti novi iskorak u karijeri i dat ću sve od sebe da u tome uspijem.
