Trojica riječkih nogometaša proživljavaju lijepe trenutke karijere u dalekom Omanu. Admir Malkić, Vedran Gerc i Marin Con sa svojim su se Soharom plasirali u finale i tako ostvarili najveći rezultat u klupskoj povijesti. Kratki opis polufinala omanskog kupa između Sohar Cluba i Fanje glasio bi: Fenomenalni Vedran Gerc! Trima pogocima riječkog nogometaša momčad Sohara ostvarila je plasman u finale:
- Ma, svi smo odigrali odlično. Ja, Malkić i Con cijelu sezonu igramo jako dobro, ovo je samo šlag na tortu u ovoj jako uspješnoj sezoni za naš klub. Sohar club mali je klub sjevernog djela Jordana, registriran tek 2002. godine i ovo je najveći uspijeh kluba u njegovoj povijesti. Drago mi je da smo ja, Malkić i Con na neki način ispisali povijest!
Nogometni život pretvorio vas je u svjetskog putnika. Od Litve, Albanije pa sve do azijske turneje: redom Malezija - Jordan - Oman... Nogometna i geografska egzotika?
- Možda tako ljudi misle, ali u suštini je to jedna potpuna suprotnost, ovdje su uvjeti za život odlični! Standard je visok, hrana je odlična, prometna povezanost i infrastrutktura u gradu su vrhunski, jedino vlaga i vrućine znaju biti prevelike ljeti pa zato liga traje nešto kraće, točnije od sredine rujna do kraja travnja. Oman se stvarno jako brzo razvija, a glavni izvor zarade je nafta. Sohar je grad koji je udaljen 2 sata vožnje autom od Abu Dhabia gdje svoj svoj kruh zarađuju Zlatko Dalić i moj dobar prijatelj Marin Polonijo radeći kao fizioterapeut. U nogomet se jako puno ulaže, uvjeti su vrhunski, stadioni su prekrasni i moderni, organizacije klubova su na razini, a publika voli domaći nogomet. Ipak, moram napomenuti da u Jordanu nisu bili takvi idealni životni uvjeti kao sada u Omanu. U Jordanu smo ja i Malkić igrali za klub Al Hussein, tamo su nas zamjetili čelnici Sohar Cluba i ponudili nam vrlo dobre uvjete. Mi smo, naravno, odmah prihvatili ponudu. U Omanu su još prije nas kao treneri radili Marinko Koljanin i Edo Flego te su ostavili vrlo dobar dojam. Očito smo imali i dobre reference.
Kakva je kvaliteta omanske lige i u kojem je platežnom razredu u odnosu na HNL?
- Teško je uspoređivati kvalitetu lige u odnosu na HNL, ovdje je specifično igrati. Ekipe su tehnički i fizički jake, ali taktički su loše i sigurno bi imale problema s organiziranijim i taktički odgovornijim momčadima. Ne sviđa mi se ovdje mentalitet, odnosno odnos prema poslu. Igrači često kasne na treninge, dosta su komotni na terenu i izvan njega, a rezultat toga je da najčešće ispaštaju treneri koji ovdje često traju vrlo kratko.
Ugovori u arapskom svijetu potpisuju se na godinu dana, pa su takvi i naši. Ne mogu tvrditi globalno za sve klubove u ligi, ali kod nas su plaće redovne i nadam se da će tako ostati do kraja. Takve uvjete se ne može imati u Hrvatskoj, osim ako niste u najboljim klubovima. Ne znam za danas, ali Rijeka u kojoj sam ja bio, prije dolaska gdina Miškovića, nije pružala ni približno dobre uvjete kao što imamo u Soharu. Također smatram da su danas domaći igrači podcjenjeni, kako ugovorima, tako i minutažom.
Igrate odličnu klupsku i osobnu sezonu?
- U prvom redu drago mi je šta smo ostvarili ciljeve kluba, pa čak ih i debelo premašili. Trenutno smo 8. na tablici, nadam se da do kraja možemo i u prvih 5. Prije počeka sezone cilj je bio ostanak u ligi i u tome smo uspijeli, a ovo finale kupa je izvanredan rezultat. I na osobnoj razini zadovoljan sam svojim predstavama, trenutno sam 2. strijelac lige s 11 postignutih golova, ali zaostajem samo pogodak pa se nadam da ću do kraja biti najbolji. Manji je "slatki problem" što neću igrati zadnje dvije prvenstvene utakmice zbog prinove u obitelji. To je ipak najvažnija stvar u životu! Ipak, u golgeterskom smislu najbolju sezonu odradio sam u Malejziji, ligi u kojoj danas igraju mnoga renomirana imena.
Hat-trick u polufinalu kupa protiv Fanje? Što očekujete od finala?
- Pobijedili smo Fanju 4:1. Odlično je odigrala cijela ekipa, a ja sam samo potvrdio svoju dobru golgetersku formu. Fanja je inače trenutno najkvalitetnija ekipa u ligi i drži prvo mjesto četiri kola prije kraja. Pohvalio bih sve svoje suigrače, Malkić i Con također su odigrali odličnu utakmicu. U finalu igramo protiv Al Nasra, koji je trenutačno četvrti na ljestvici. Šanse su po meni 50/50, eventualni trofej bio bi veliko zadovoljstvo za cijeli klub i grad. Imamo odlične navijače, u polufinalu kupa gledalo nas je 15 000 ljudi, to treba znati cijeniti.
Koji su vam planovi za nastavak karijere?
- Prvo se želim dobro odmoriti, to je najbitnije. Kako sam već napomenuo, igram jako dobru sezonu i uvjeren sam da će biti dobrih ponuda iz još jačih azijskih klubova. Vidjet ću hoću li prihvatiti neku od tih ponuda, otići negdje drugdje ili vratiti se doma. Profesionalizam ne pita, odlučit ću ono što u tom trenutku bude najbolje za mene i moju obitelj.
