Privatni kapital glavna je tema u osiromašenom hrvatskom nogometu. Profesionalni nogometni klubovi ne smiju više živjeti od sredstava koji se izdvajaju iz javnih potreba, pa se jedna skupina klubova (Hajduk, Osijek, Zadar...) silom zakona iz udruga građana pretvorila u trgovačka društva u gradskom vlasništvu. Druga skupina klubova (Rijeka, Split, Istra 1961...) postala je privatno vlasništvo tzv. investicijskih fondova, koji bi logikom kruženja kapitala u hrvatskom nogometu trebali pronaći interes.
Kakav interes pronalaze privatni investitori u hrvatskim klubovima teško je objasniti logikom kapitala budući da u HNL-u zarađuje samo Dinamo. I to od prodaje igrača u inozemstvo! Iako godinama posluje pozitivno kao udruga građana, Dinamo je krajem ove godine započeo proces privatizacije. Ne zbog toga što čelnici Dinama žude za privatnim vlasnicima, nego zbog toga što Dinamo mora uskladiti poslovanje s europskim zakonodavstvom koji protežira UEFA.
Kako god bilo, vlasnici prvoligaških klubova imaju barem nekakvu tržišnu priliku vratiti dio investicija. Na nižoj razini ulaganje u nogomet nema tržišnu perspektivu, pa su investicije pretežito teret lokalnih samouprava, koje političkim reketom mašu ispred nosa klupskim sponzorima.
U siromašnom hrvatskom nogometu vrlo je malo primjera privatnog ulaganja bez zadrške. Ono malo istinskih mecena u amaterskom nogometu skriva se od očiju javnosti, koja ne gleda blagonaklono na socijalno zbrinute klubove dok brine egzistencijalne probleme!
Dok milijardera Gabrielea Volpija sportska javnost u blagdanskom ozračju doživljava kao Božji dar, donatori poput Žarka Veselinovića (Lokomotiva) i Zorana Bogolina (Opatija) ne vole javno govoriti o svojim ulaganjima u nogometne klubove. Da im netko ne zamjeri da nisu socijalno osvješteni kao Social Sport!
Žarko Veselinović je počasni predsjednik Lokomotive, koja se u zadnje dvije sezone prometnula u drugi gradski klub bez obzira na kultni status Orijenta. Veselinović nije samo jamstvo financijske stabilnosti kluba nego i promišljenog ulaganja u školu nogometa. Više od rezultata prve momčadi Veselinovića raduje što je Lokomotiva postala domaćin skupine Kvarnerske rivijere i organizator Dvoranskog prvenstva Grada Rijeke tijekom kojega Dvorana mladosti odjekuje od dječjeg smijeha.
Zoran Bogolin je trener Opatije, koji najvećim dijelom financira prvu momčad. Budući da je Bogolin financijski pomagao prvu momčad Opatije još dok je bio igrač, zapanjuje njegova ustrajnost! Iako se često zna pokolebati, očito da se isplatilo dvadesetak godina trenirati ljubav prema nogometu u uvjetima koji često nisu motivirajući.
Veselinović i Bogolin potpuno su različite osobe kojima je jedino istinska ljubav prema nogometu zajednička. Iako ulažu nemala sredstva, nikada nisu dobili društveno priznanje niti na sjednicama matičnog županijskog nogometnog saveza.
Valjda zbog toga što nisu milijarderi poput Volpija.
