Momčad Lošinja ostvarila je tri pobjede u prva tri kola, a način na koji je momčad Igora Tkalčevića pobijedila (2:0) Orijent 1919 na Krimeji ukazuje da Lošinj spada među favorite u prvenstvu:
- Zadovoljni smo svi u klubu, a najveće zadovoljstvo je atmosfera u svlačionici koju smo stvorili u ovih proteklih mjesec i pol dana. Ona nam je putokaz! Dobro igramo, imamo još prostora za napredak, kaže Tkalčević koji se kao i prethodnici u trenažnom procesu suočava s problemom dislociranosti budući da jedan dio igrača trenira u Rijeci:
- Svaki slobodan trenutak iskoristim za odlazak na Lošinj, gdje s jednim dijelom momčadi radi moj pomoćnik Marinko Batistić, koji kvalitetno odrađuje svoj dio posla. Stalno radimo na bitnim elementima kao što je brza tranzicija, što je postala naša najveća kvaliteta u igri. Fizički smo spremni, dečki uglavnom redovito treniraju. Pojedinci koji manje treniraju sami traže izmjene tijekom utakmica, a na klupi imamo igrače koji uvijek mogu podignuti razinu igre. Iako se većini čini da je hendikep što pola momčadi trenira u Rijeci, a pola u Lošinju, za sada djelujemo jako dobro, smatra Tkalčević.
Simbioza Lošinja i Cresa
Zanimljivo je da istodobno trenirate i igrače Cresa, koji žive u Rijeci?
- To je lijepa simbioza dvaju klubova, a mi imamo mogućnost raditi s više igrača na treningu što je sasvim drugačije. Igrači rade kvalitetno, nemam nikakvih problema što se tiče auroriteta to prije što sam igrao s nekim igračima koje sada treniram. Za sada dobro funkcioniramo što se vidi po njihovim igrama i rezultatima. S time da igrači Cresa rade samo integralni dio treninga, sve ostalo s njima radi njihov trener na Cresu, kaže Tkalčević.
Lošinjska momčad sastavljena je od nekoliko provjerenih igrača, koji u optimalnom stanju jamče kvalitetnu igru:
- Odradili smo specifične pripreme u dvama ciklusima tijekom kojih sam imao neke prioritete. U dva vikenda htio sam vidjeti kako ćemo izgledati na utakmicama, najvažnije je bilo da igramo dovoljan broj utakmica. Šest pripremnih utakmica odigralo je osamdeset posto igrača, što mi je mogućilo da vidim što sam htio vidjeti. Dobio sam određene informacije od bivših trenera Lošinja Dragana Tadića i Elvisa Brajkovića, koji su mi puno pomogli. Na kraju sam samo uobličio momčad uz pomoć igrača. Ključno je da imamo dvadeset igrača, nemamo problema s ozljedama. Nositelji kvalitete u našoj momčadi definitivno odskaču kvalitetom u ovoj ligi, mislim tu na Boška Babića, Josipa Jerneića, Velimira Radmana, Edina Fatića, Zvonimira Jergovića i Denija Ercega. Njima je trebalo pridodati ostale igrače i sve to skupa posložiti, govori Tkalčević.
Lošinj s ovakvom momčadi očito iskazuje ambicije:
- Nema imperativa. Lošinj je ambiciozna sredina u kojoj sam se pronašao. Idemo iz utakmice u utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje ćemo završiti. Ako iduće sezone dođe do reorganizacije, a priča se o pet trećih liga, mislim da bi takva liga bila ono što bi nas otočane zadovoljilo.
