Rijeka je ispala iz Lige prvaka nakon dvije utakmice protiv Ludogoretsa koje će riječka struka proanalizirati zajedno i odvojeno.
Nakon prve utakmice bilo je jasno da se utakmice protiv bugarskog prvaka neće moći promatrati kroz crno-bijelu perspektivu budući da su ukupnog pobjednika odlučile nijanse, nema u kvaliteti između momčadi Rijeke i Ludogoretsa tako velike razlike kao što se najavljivalo nakon ždrijeba.
Isticati samo loše značilo bi zanijekati sve što je bilo dobro, u igri hrvatskog prvaka u utakmicama protiv bugarskog prvaka na kraju je prevladalo sivilo HNL-a.
Nema u porazu u Razgradu ničeg erotičnog kao u filmu Pedest nijansi sive!
Nije riječka momčad u uzvratnoj utakmici učinila baš pedeset pogrešaka, ali bilo ih je previše da bi mogla ostati u Ligi prvaka.
Rijeka je u konačnici poražena zbog autogola (Majstorović 107) i kaznenog udarca (19) koji se prije petnaestak godina ne bi sudio budući da onaj koji je u sjedištu FIFA-e promijenio tumačenje igranja rukom nema pojma o prirodi nogometne igre.
Zajedničko prekršajima za dva crvena kartona (Rukavina, Fruk) je neočekivani izostanak elementarne samokontrole, posebice u razdoblju (Rukavina 77) najbolje igre riječke momčadi.
Ne može se toliko pogrešaka u jednoj utakmici dogoditi slučajno, uzaludno je Rijeka vrlo dobro igrala više od pola sata u drugom poluvremenu druge utakmice.
Kada se obje utakmice sagledaju kao cjelina, dobije se jasnija slika o objektivnim mogućnostima hrvatskog prvaka.
U objema utakmicama riječka je momčad odigrala u obrani dovoljno kvalitetno da bi mogla eliminirati bugarskoga prvaka, ali u napadu nije imala dovoljno kvalitete bez obzira kako je Radomir Đalović igrao.
Jedini pogodak dogodio se kada se Đalović potpuno otvorio i svjesno počeo riskirati, postignula su ga dvojica pričuvnih igrača (Gojak strijelac, Lasickas asistent) nakon klasičnog pritiska i ne baš dobre intervencije vratara Ludogoretsa.
Neiskorištena prilika u 120. minuti uzvratne utakmice nije bitna, jer se dogodila kada Rijeka nije imala aktivan rezultat.
Reakcija pričuvnog napadača Rijeke (Čop 120) indikativna je isto kao reakcija standardnog napadača (Menalo 46), koji je lakoćom mogao promijeniti rezultat.
Rijeka očigledno nije imala dovoljno kvalitetnog gol-igrača za razinu nogometa u pretkolima Lige prvaka!
U objema utakmicama Rijeka nije iskoristila tri vrlo izgledne prilike, sve tri nije iskoristio Toni Fruk.
Najbolji napadač Rijeke nije iskoristio dvije prilike na Rujevici koje je praktično sam sebi pripremio, u Razgradu je pogodio vratnicu nakon ubačaja iz kuta.
Kada se napadačka igra u prvim dvjema natjecateljskim utakmicama analizira u nešto širem kontekstu, ni jedan napadač Rijeke nije postigao pogodak u četirima zadnjim utakmicama: u dvjema protiv Ludogoretsa i u dvjema protiv jačih protivnika tijekom priprema (Čukarički 0:2, Goetzpe 0:1).
Probao je Đalović u četirima spomenutim utakmicama igrati u napadu na više načina, priliku su dobili svi napadači, sve se svelo na to što će učiniti Toni Fruk.
Na kraju je frustrirani Fruk učinio uslugu Ludogoretsu, nije prvi put ove godine neoprezno dobio crveni karton u sudačkoj nadoknadi jedne izgubljene utakmice, isto je napravio u Varaždinu (0:1).
Rijeka će bez Fruka protiv Shelbournea morati igrati drugačije!
U utakmici protiv objektivno puno slabijega protivnika od Ludogoretsa potpuno će do izražaja doći sportska politika hrvatskoga prvaka, koji uoči natjecanja u Ligi prvaka nije doveo ni jedno pojačanje u napadu.